|
Prošlogodišnja
situacija iz Amsterdama se ponovila, Dinamo se provukao u
Ligu UEFA. Obzirom na sve okolnosti i zbivanja oko kluba, na
svu negativnu energiju, na sukobe, na kronično lošeg
trenera, upravu i isto takve igrače, ovo je uspjeh. Svo
vrijeme stalno su isticali da je treće pretkolo uspjeh i
vrhunac (zamisli ti cilja?!), a sad iskazuju sreću prolazom
i spasom sezone! Kakav spas sezone ako je uspjeh bio doći do
Sparte? Koji demagozi i prodavači magle, ili još bolje
prodavači ugleda kluba i svih njegovih vrijednosti.
Ajmo na samu
tekmu. Kao i prošle godine protiv Ajaxa, rekao sam kako je
Dinamo definitivno bolji...ili manje lošiji od Sparte. Od
početka tekme vidjelo se tko je tu gazda
i tko dominira. Dinamo je puno bolje stajao na terenu, a
Mandžo je opet odigrao sjajnu tekmu i bio nerješiva enigma
za protivničku obranu. Trenutno je Mandžo jedini igrač kluba
koji
predstavlja ekstra klasu, koji donosi višak. Ako igra
Mandžo, igrat će i Dinamo. Koliko god u nekim situacijama
bio sebičan, s druge strane ga ta naglašena individualnost
oslobađa tereta loših suigrača. Čovjek, ako ga krene, može
doslovno igrati sam kao što je to mogao i Eduardo. U Pragu
je igrao praktički sam, uz nešto pomoći Mike i Ibaneza.
Profa je išao na isprobanu varijantu sa osam stopera i
jednim napadačem koji čini razliku. Nećete vi našeg Profu.
Ako treba, igrat će i devet stopera i dva golmana, on je
kralj obrane i nitko ga nema. U sredini su "kreirali" ili
"razgrađivačli" Vrdoljak i Carlos. Možete misliti na što je
to ličilo. Moda guranja stopera na mjesto veznog sve više
jača, nikako da netko shvati koja su to sranja. Oni su
"polivalentni" ! Mo'š mislit. Carlos je toliko griješio da
to nije istina. O Vrdoljaku sam pričao i pričao, a priča je
uvijek ista: čovjek je teški naivac, ispada bez problema,
izleti u prazno, trčkanje, krivo postavljanje, propuštanje
svog igrača, nepažnja na drugi plan,...the list goes on and
on. Drugi Dinamov problem leži u obrani. Obrana je očajna,
jedna od najgorih svih vremena. Horor duo Drpić-Bišćan je
negledljiv. Ako uz to dodamo kako je Drpić konj koji radi
takve gluposti na terenu, propast je neizbježna. Kako
izgleda Dinamova defanziva?
Drpić i Bišćan se pozicioniraju na šesnaestercu te uz bekove
okruže jednog protivničkog igrača. Naša dva zadnja vezna im
se odmah nabiju u krilo jer treba čuvati stopere, a i tog
jednog igrača (dodatnih osigurača nikad dosta). Ako fajer
okrene stranu, gotovo je, Lovren jedan na jedan i to je
pushing. Ako doda vanjsku, Vrdoljak čuva Drpića i ne pazi na
svog igrača te slijedi šut izvana (to je u slučaju da je on
bliži golu, a situacija je u 90% slučajeva - Vrdoljak kasni
iza svog igrača). Kako god okreneš, ne znaju. Naravno, ne
možeš ni očekivati bolje uz trenera koji ima jednu
filozofiju i to je to. Nema kod Profe postavljanja igre
prema
profilu igrača kakve ima, izvlačenja najboljeg iz njih, nema
kod njega prilagođavanja stanju na terenu i igračima, on ima
svoj sistem i obavezna zadnja dva vezna (zapravo dva dodatna
stopera) i to je to. Isto tako nema ni planske kupovine
igrača koji mogu igrati u tvom sistemu. Tu dolazimo do
nekoliko važnih točaka dijagnoze Dinama: Loš skauting, loš
trener i kronično loša obrana. Da je jedna od tih stavki
uspješna, sve skupa bi bolje izgledalo i bolje bi se skrili
ostali nedostaci. Ovako, teško ćemo izaći na kraj s iole
ozbiljnijom ekipom (najjači su mi likovi poput Predraga
Jurišića i njemu sličnih uvlakača-Sparta je strašan klub,
tko bi im još
mogao dati 3 gola u Pragu? Jesus...no comment) kao što su i
pretkola pokazala. No, još četiri tekme u Europi nisu za
bacit, još jedno produženje života Profesora na klupi je za
bacit. Ne možeš dobiti sve. Ibanez igra sve sigurnije i
bolje i mislim da je Rupa teško izvisio. Svoje kvalitete
hvatanja rukom igrača koji mu bježi je demonstrirao u
trenucima kad Profa zatvara utakmicu i sprema teški bunker u
očuvanju svog gola. Naravno da su to trenuci u kojima
drhtimo zadnjih 5-10 minuta. S Dinamom je uvijek zabavno i
šokovito. Mika se kao i uvijek trudio uz dodatak da su
njegove kvalitete bile sasvim dostatne za "strašnu" Spartu.
Za kraj nam ostaju "nasljednici" Luke Modrića, igrači kojima
treba dati još jednu priliku, još malo vremena za
privikavanje. Sammir se privikava već dvije godine i nikako
da odgovorni kažu "da, pogriješili smo, spušili smo novce,
ništa od toga, probat ćemo ga utopiti i barem malo popraviti
štetu". Sammir je bio toliko očajan i neupotrebljiv da to
nije istine. Njegove (ne)kvalitete su se vidjele sa svakim
dodirom lopte. S druge strane, Morales je pobrao jako dobre
ocjene. Pitanje je zašto? Zbog gola? Ajmo biti ozbiljni.
Čovjek je u cijeloj tekmi dodao dvije lopte, promašio zicer
i zabio sjajan gol. Kaj je to igra? Za sada nije opravdao
novce uložene u njega, a feeling je kako ni od toga neće
biti ništa makar bi strašno volio da uspije. Badelj je ušao
u nastavku i ničim se nije pokazao, ali tada je već krenula
bunkerica i čuvanje rezultata.
Sve u svemu,
ostaje nam još x tekmi u Europi, možda pokoji bod za snagu
klupskog koeficijenta i vjerojatno stabiliziranje stanja i
na domaćem frontu.
|