|
Počela je Liga
UEFA. Nakon dugo vremena uspjeli smo nekoga iz Europe dobiti
doma....ali jedva.
Kad Dinamo igra
ne postavlja se pitanje tko je bolji, već tko je manje loš.
Ovaj put to je bio Dinamo. Naravno da su nam dečki priredili
nove šokove i da je jednostavno nemoguće izbjeći greške u
obrani i primljene golove. Dinamo u ovom trenutku ima samo
jednog klasnog igrača i to je Mandžo. Kad on ne odigra na
nivou, jao si ga nama. Sve ostalo je komedija za gledati.
Oscilacije u igri su tolike da graf ima apsolutnu amplitudu
u oba smjera. Jučer je s druge strane bila jedna totalno
jadna i limitirana ekipa koja bi u normalnim uvjetima
popušila petardu u Maksimiru. Obrana im je gora od naše
(kako im to uspijeva ne kužim!), hrpa promašenih lopti,
čudnih dodavanja, loše postavljanje, hrpe rupa. Njih će i
Tottenham dobiti. Veza i napad su im puno stabilniji i mogu
napraviti štetu ako im se da prostora...a Dinamo uvijek daje
prostora. Prvih deset minuta bila je prava agresija na gol
NEC i Nizozemci nisu uspijevali iznijeti loptu preko centra.
Dajemo prvi gol i onda ništa. Samozadovoljenje rezultatom,
nema više presinga, sve se razvodnilo. Znamo da to ne vodi
dobrom i tako je i bilo. Sad je najlakše lupati po Carlosu,
ali da se nastavilo igrati u početnom ritmu, ne bismo ni
gledali tragikomičan autogol. Osim Carlosa koji je krivo
zahvatio loptu, veliki dio odgovornosti leži na Kelavi koji
apsolutno nije imao što raditi na mjestu gdje ga je skrenuta
lopta zahvatila. Meni osobno Kelava generalno ne ulijeva
toliko povjerenje i dojma sam da je Lončarić puno bolji i
stabilniji golman. O Kochu da ne pričam. Je, istina je kako
je u dva navrata spasio gol čistom obranom zicera, ali isto
tako ima česte izlete u prazno.
Nakon gola provodimo period igre u čuđenju i bez konkretnih
akcija do kraja poluvremena. NEC se malo razmahao i
maksimalno koristi prostor koji dobiva te stvara još jedan
zicer koji Kelava brani. Obrana je jednostavno
katastrofalna. U drugom dijelu, umjesto da krenemo po gol i
navalimo, mi se potpuno povlačimo i praktički nestajemo s
terena. NEC definitivno preuzima igra i postaje sve opasnij
po gol. Uskoro stvara još jednu 100% šansu, ali Kelava
spašava po drugi put. Stvari na terenu uopće ne izgledaju
dobro i odmah sam vidio da to neće dobro završiti. Tako je i
bilo, kreće jedna kontra gdje naša obrana izgleda poput
klinaca koji rade hrpe grešaka. NEC dolazi u vodstvo (još
jedan izlet u nepoznato Kelave, a vidi i sam da mu bolje ide
ostanak na liniji i ulazak u šut) i meni već mrak pada na
oči. Pa neće valjda opet izgubiti?! Ne od ovih lajbeka! U
tom trenutku se naravno ništa ne događa u smislu preokreta
jer kod nas ne postoji druga, treća, peta varijanta,
promjena ritma, presing i slično, sve se događa slučajno. O
izmjenama igrača kasnije. To je vrhunac vođenja tekme, ali
je Brankec postao heroj na kraju tekme i kao veliki znalac.
Da se vratim na temu (Tanac me uvijek uzruja), Bole uspijeva
zabiti eurogolčinu praktički iz mjesta s nekih 20 metara
iskosa i to je na neki čudan način djelovalo sjajno na
ekipu. Nemreš bolivit, ali digli su se kao da su na drogama.
Rastrčala se ekipa, presing, napad na napad. NEC je u tom
trenutku nestao i panično se branio kao takav. Ubrzo nakon
izjednačujućeg gola stiže i novi gol koji je opet pokazao
putokaz kako se dolazi do pobjede: samo navalom i presingom.
Pobjeda je na kraju zaslužena, ali moglo je vrlo lako
završiti vrlo loše.
Obrana je toliko bolesno loša da se tu ne da ništa popraviti
osim sve promijeniti. Bišćan je totalno bezvoljan,
nezainteresiran i odsutan i mislim da mu je najbolje vratiti
se tenisu. Ispada konstatno, loše prati akcije, ulazi mu se
iza leđa. Carlos je bolji od Drpića, ali je pitanje koji će
nam kiks pripremiti. Ibanez i Lovren su definitivno
budućnost, ali u sadašnjosti znaju raditi kardinalne greške
(kao Lovren kod drugog gola) ili ispadati i ne pratiti
igrača (kao Ibanez kod zicera koji Kelava brani). Veza je
bolesna do jaja. Sammir je užasno loš i potpuni
individualac. Nema kod njega grupne igre, nego uzmi loptu,
driblaj jednog, driblaj drugog, driblaj sedmog,...dok ne
izgubiš loptu. Morales ne postoji. Da nije izveo koji korner
i jednom spušio loptu ne bi znao da je igrao. Uopće ga nema,
znači čak ni ne gubi lopte jer ne igra. Onaj čovjek koji
šeta pored lopte i gleda kako ju protivnik odnosi, a on se
uopće ni ne potrudi potrčati...to je Morales. Vrdoljak iz
utakmice u utakmicu potvrđuje da je pravi nasljednik
Vukojevića u smislu najgoreg igrača u povijesti kluba. Koji
je to zvrk. Samo bezveze trči, uvijek izgubi loptu, non stop
čuva Bišćana, a ostavlja prostor protivničkim veznim. Nešto
nevjerojatno loše i neopisivo. Ali kad daš odlučujući gol
nakon kornera, odmah si heroj i najbolji igrač. Tako tvrde
ovi znalci po novinama. Badelj je neprepoznatljiv u odnosu
na Badelja s početka sezone. Sve sam rekao na tu temu u
prijašnjim kolumnama. E da je takvog igrača dati u ruke
Wengeru. Kad ga daš Tancu, ispadne to što gledamo. Mika se
trudio i izveo korner iz kojeg pada pobjednički gol. Odmah
sedmica. A sad na izmjene :-) Morales, Sammir i Badelj van,
Hrgović, Balaban i Suarez unutra. Tanac je najjači lik u
svemiru. Ne treba uopće govoriti kako Balaban nije postojao
i kako je opet iritirao do krajnjih granica i da se ništa
nije pomaknulo tim izmjenama u smislu igre, ali dao je taj
gol i odmah je heroj ulice i najzaslužniji, a Tanac je
trener s nosom. Rupa nije ni igrala. Zašto se muči i zašto
sam ne ode iz kluba te pomogne i sebi i nama?
Sve u svemu dobro
je ispalo. Šanse za prolaz postoje, ali će svejedno biti
teško probiti se na jedno od prva tri mjesta. Nešto su nam
porasla krila i samodopadnost. Tko zna, možda umjesto
uobičajenog prizemljenja u tim slučajevima, dobijemo
goropadniji i samouvjereniji Dinamo. Provjerit ćemo to vrlo
brzo na Kantridi i White Hart Lane-u.
|