|
|
Sramote nas gdje stignu |
10.11.2008 |
|
Odigralo se drugo kolo Lige UEFA i Dinamo je gostovao na White Hart Lane-u. Ukoliko nisam sve dobro vidio, nemojte mi zamjeriti...na tribinama je bilo vrlo uzbudljivo cijelo vrijeme.
Nakon Arsenala,
opet gostovanje u Londonu, ovaj put kod Tottenham-a. Na put
nisam krenuo s nekom velikom nadom u bilo kakav pozitivan
rezultat, već samo s mišlju da damo sve od sebe, da izginemo
na terenu. Što se dogodilo? Totalni debakl i sramotna igra
Profesorovih amatera. Ne samo da nisu ginuli i maksimalno se
trudili, već su pokazali sav svoj jad i neznanje. Još se
jednom pokazlo kako smo loši kao ekipa, kako smo loši kao
pojedinci i kako nas vodi najlošiji od svih trenera. Modrić & Co. su
nas demolirali ne samo zahvaljujući nekoj svojoj posebnoj
igri (tvrdim da bi ih Dinamo od prije dvije godine
nakantao), već katastrofalnim izborom igrača, taktike i
pojedinačnih grešaka. Ekipa koja je istrčala je nešto
sjajno, prava stvar iz radionice znanog Profesora. U zadnjoj
liniji počinje horor obrana Bišćan-Drpić uz Ibaneza i
Lovrena. Sredinu zauzimaju Rupa, Vrdoljak, Mikić i Sammir.
Napad okupiraju Balaban i Mandžo. To što je ova ekipa u
stanju napraviti više nije za gledati. Ali zaista je to
nemoguće provariti. Bišćan je kao nešto hvaljen, ali čovječe
kako on ispada iz igre, kako ne prati i nastavlja igrati u
stilu, boli me kita. Drpića nikako da prodamo! Trenutak
njegove prodaje bit će u rangu prvog odlaska Profesora. Kako
taj čovjek ima izlete u nepoznato, to je nečuveno. Kod
drugog gola frajer napušta svog čovjeka i zalijeće se u noge
Bišćanovog čovjeka ničim izazvan. Naravno da odmah slijedi
pas Bentu u noge koji ostaje sam, a Lovren ne reagira
dovoljno brzo kako bi ga pokrio i ispravio Drpićevo sranje.
Posebno ću napomenuti nonšalantna dodavanja koja su
obilježila ovu utakmicu. Prije svega ona Vrdoljaka i Rupe.
Kad je lopta kod tebe, lagano ju guraj naprijed tako da ju
protivnički igrač može bez problema presjeći. To se
ponavljalo nebrojeno puta, a ovaj put je koštalo gola. Nakon
Vrdoljakovog nonšalantnog "izbijanja" lopte, aka dodavanja
protivniku u noge, slijedilo je Drpićevo istrčavanje i gol.
Najgori igrač u povijesti kluba uporno pokazuje svoje
"kvalitete". U kombinaciji s horor obranom dobijamo
nevjerojatne stvari. Zahvali još jednom Profesoru koji ga
stalno forsira i kojemu je Vrdoljak nezamjenjiv i zlata
vrijedan. Kod prvog gola je Tottenham s tri igrača uspio
nadigrati naših pet plus golman. Modrić bez problema bježi
Vrdoljaku na lijevom boku (gdje je Lovren?) i ubacuje na
prvu stativu gdje se naša tri braniča uz podršku još jednog
uspijevaju ugurati u blok igraču koji je na lopti, potpuno
ostavljajući samog Benta na drugoj stativi. Što je Bišćan
radio na Drpićevoj strani gdje je još bio i Lovren, nitko ne
zna. Treći gol je nevjerojatna neopreznost koja se s tribine
vidjela fantastično. Bentley izvodi korner, svi su nagurani
u šesnaestercu, ali....dva igrača Tottenham-a stoje između
šesnaesterca i centra bez ikakve pratnje, potpuno
zanemareni. Naravno da je Huddlestone prišao i naravno da je
lopta išla na njega i naravno da mu je volej sjeo i eto
gola...pa iznenadio nas je, nije mogao biti pokriven.
Uostalo, tko bi očekivao da čovjek dođe na rub šesanaesterca
i da mu tako sjedne. Jesus. Kod zadnjeg gola je Bent uspio
dobiti loptu između Bišćana i Drpića i dati gol 1 na 1. No comment. Sada nam opet ostaju kalkulacije i viša matematika oko prolaska dalje. U svakom slučaju, mi ili Spartak. Vrijeme će pokazati tko je lošiji. Za boljitak Dinama hitno najuriti Profesora, Drpića, Bišćana, Butinu, Sammira, Hrgovića, Vrdoljaka, Balabana, Šokotu. Zašto mali Suarez ne dobiva priliku, to je isto velika enigma. Vjerojatno je prekonkretan, prebrz, dobrog centaršuta, tehnički potkovan i donio bi desnoj strani ono što Ibanez donosi lijevoj. E moj Profesore. |
||