|
Iščekivanje je
bilo golemo...i dok smo mi mislili na nogomet, na igrače,
kako ovo i ono, "dolje" su tekle klasične pripreme za derbi.
Pripremao se ražanj, a zec je već bio na njemu da to i ne
zna.
Kao i u velikoj većini derbija na Poljudu i ovaj je bio
festival neregularnosti, dvostrukih mjerila i standarda, ili
drugim riječima: ništa novo na jugu. Ajduk je imao snažne
pripreme za derbi i ništa se nije prepuštalo slučaju. Red
prekida, red grubosti, red "kvalitetnog" suđenja. Sve to
skupa dalo je rezultata. U igri bez igre, u igri bez ikakvih
izrazitih prilika ajduk dobija 2:0. Krenimo redom. Nakon što
je Prasičko nabacio drkicu na "argentinsku atmosferu", na
nešto neviđeno, na nešto što može samo Torcida, Split i
Dalmacija, kreću problemi. Od silnih papira koji su bacani s
krova stadiona potpuno je zameten teren u bijelo, linija
ispred istoka uopće se nije vidjela. Što se događa? Ništa,
čeka se da par đibera uklone tone papira metlama?! Utakmica
kasni 20 minuta, koga briga, atmosfera je "argentinska",
Prasičko nabacuje drkicu. Nije bitno što takva sranja ne bi
prošla nigdje u svijetu i što bi se organizatora u roku
odmah odjebalo s 0:3 ili u najmanju ruku s drastičnom
kaznom. Kod nas, pardon, u Splitu to ide malo drugačije i
vrijede uvijek neka posebna pravila. Organizator (nk ajduk)
objašnjava kako su računali da će bura te papire
rastjerati!!??""#"$##$ Ubrzo se Balog javlja i pojašnjava
kako se
ne može stupiti u vezu, unatoč silnim mobitelima koji
pokušavaju, s debilima na krovu koji uporno i dalje bacaju
tone papira na ionako prekriven teren. Takve debile majka
nije rodila. Ma to je sve super, atmosfera i to...do jaja.
Nakon ovakvog regularnog početka kreće tekma. Bolje da su
još čistili teren i bolje da uopće nije počela. Prvih pet
minuta je apsolutno demonstriralo gdje će ta utakmica otići
i kako će se odvijati. Ajduci su se, kao i obično, odlučili
za taktiku 700 prekršaja s laganim dodatkom, uvijek u kost i
uvijek đonom. Kako na to reagira sudac ("najbolji hrvatski
sudac")? Kao i inače, vrlo pomirljivo, pa neće valjda
kvariti ugođaj, a
i netko bi mu mogao zamjeriti da sudi po propisanim
pravilima igre...ipak je to Split, tamo uvijek vrijede neka
druga pravila. U prvih pet minuta je Dinamo trebao biti s
dva igrača više na terenu, no glavni akter utakmice, sudac
Bebek, nije to tako vidio. Možda se čovjek izgubio slijedom
nedavno završenog rukometnog prvenstva. U rukometu ne idu
odmah kazne od dvije minute, prvo se malo dijele žuti
kartoni. Tako je i Bebek, "oštro" upozorio ajduke. Znači, ne
izravni crveni (koji su trebali biti po pravilima igre), čak
ne žuti (onako reda radi), već "oštro" upozorenje. Sjajno.
Je li se dodvoravao, je li to radio namjerno, jel ne zna, ja
ne znam, ali takvo postavljanje samo je ajducima dalo krila
da nastave u tom ritmu. Đon na đon, prekršaj za isključenje
na prekršaj za isključenje. Kad je već stvarno iscrpio sve
mogućnosti
previda počeo je dijeliti žute (onako alibi radi, kao on
ipak nešto kažnjava). Tu dolazimo do novih paradoksa. Jedno
tri četiri ajduka su trebala dobiti drugi žuti do kraja
poluvremena, ali to se nije događalo (namjera ili neznanje,
procijenite sami). Andrića se dosta spominje kao ključnu
figuru u nogometnom smislu. Ja bih ga izdvojio kao primjer
čovjeka koji je trebao dobiti nekoliko žutih i koji direktni
crveni u već prvih 45 minuta. Jedan primjer je i uzimanje
lopte nakon prekršaja. Odnosi tu loptu Andrić onako
kaubojski, a Bebek ne reagira. Hoda andrić 10 metara i još
nosi loptu, Bebek ga upozorava, a Andrić odmahuje rukom u
stilu "što ćeš ti meni". Koliko ja znam, ako igrač dira
loptu nakon prekida slijedi žuti karton. No ne i u Splitu, a
pogotovo ne ako igrač bilih već ima žuti kao što ga je imao
Andrić. Baš me zanima kako bi UEFA-in delegat ocijenio
ovakvo suđenje u jednoj tekmi Lige prvaka?!
Ubrzo dolazi vrhunac cijele priče, penal u 46 minuti. Nakon
jednog neopreznog i nepotrebnog prekršaja na 20m od gola,
Andrić puca slobodnjak (Andrić koji je uz još par suigrača
već trbao biti van igre) i lopta se odbija od Calella, a
Bebek svira penal, kao
igrao je Calello rukom u kaznenom. Tu se priča prelomila i
od tog trenutka više ništa nije isto. Vlak uvodit neke
izmjene pokušavajući loviti rezultat, ali u tim uvjetima
šanse su nikakve. Ubrzo se Kovač, u maniri Nowotny-ja,
poigrava i gubi loptu, sijeva kontra u kojoj
Bišćan promatra kako Ibro zabija s ruba šesnaesterca u desne
rašlje. Bez ikakve igre, bez izrazitih šansi, ajduci vode
2:0. Nakon svih šokova, evo još jednog. Nikakve daljnje
izmjene i uvođenje napadača nisu donijele promjenu
rezultata. Tu se mora spomenuti (veličanstvene atmosfere
radi) bakljadu koja dovodi do još jednog prekida. Sasvim
normalno za Split.
Pa nećemo sad kvariti slavlje i ovu sjajnu atmosferu
prekidom utakmice. Bura će riješiti sve probleme, a Bebek će
strpljivo čekati da uvjeti postanu bolji. Nakon utakmice
Miše govori kako nije bio potreban onaj prvi prekid s
papirima. Znači onaj drugi je u redu, to može, nije
problem...katastrofa. Ništo se tu neće promijeniti dok
postoje dvostruka mjerila i dok se ajducima bude pogodovalo
i na njih primjenjivalo neka druga pravila. Cijela ta
splitska priča postaje sve degutantnija iz godine u godinu,
a dodaci u obliku ovakvog suđenja samo su šlag na sramotu
koja se tamo događa bez sankcija. Kad ćemo doživjeti nekoga
s mudima, nekoga tko će bez izuzetaka primjenjivati pravila
i kažnjavati ovakve stvari bez milosti?
Što se same igre tiče, katastrofa. I s jedne i druge strane.
Uz normalnog suca, ajduci bi bili zgaženi iz čistog omjera
snaga na terenu, 11-7(8). Ovako, bila je to tvrda tekma u
kojoj su sudac i pogreške odlučile. Dinamo je još kako tako
kontrolirao tekmu, ali uz onakve dopuštene grubosti i
dosuđen penal, nisu se dečki snašli. Generalno, isprike nema
za niti jedan upućen udarac unutar okvira gola. Opet, priče
o nekoj zasluženoj pobjedi ajduka su za malu djecu. Ajduk je
zaslužio pobjedu samo zato što je Ibro dao eurogol, opet na
neviđenu grešku RKovača. Dinamo je imao jedine prave šanse
na tekmi (Lovren, Sivonjić) dok ajduk nije opasnije zapucao
na gol. Toliko o zaslugama. Ako se u jednadžbu stavi
normalno suđenje prema pravilima, ajduci ne bi gol zabili
nikada. Zanimljivo bi bilo vidjeti kakvo bi bilo suđenje da
je Dinamo na isti način odgovorio na terenu - đonom na đon.
Bili Bebek tada pazio da ne da drugi žuti kao recimo Buljatu
u naguravanju s Lovrenom (još jedna od najdebilnijih
odluka).
Učinak pojedinih igrača je nemoguće napraviti jer su svi
odigrali ispod nivoa, a opet, nisu bili zgaženi na terenu.
Problem je bio u nesnalaženju s pravilima igre (duplo više
prekršaja ajduka) i želji za očuvanjem svog gola. Lijepo sam
rekao da se pozitivan rezultat s Poljuda može izvući samo
ako ih se napadne od samog početka i nikako drugačije.
Dolaskom Vlaka na čelo struke, stizale su dobre vijesti -
igrat ćemo s jednim zadnjim veznim, igrat
ćemo napadački, igrat ćemo s četiri napadača, igrat ćemo
sustave 4-1-4-1 i 4-4-2. No, kako su se pripreme bližile
kraju, opet smo se vratili na dva zadnja vezna, na famoznu
4-2-3-1 taktiku i defanzivni blok...jesus...razočarao sam se
u Vlaka. Ova utakmica je definitivno pokazala kako ne treba
igrati. Da ne govorim da je ulaskom izmjena u drugom dijelu,
igra potpuno nestala i bilo je vidljivo kako se s rezervnim
igračima koji i ne igraju zajedno ne može loviti rezultat.
Bolje bi bilo da je ostao s igračima kojima je i počeo, a ne
odjednom idemo 4-1-4-1 kad se gubi 2:0. Pa ne ide se s
formacijom od koje si odustao u ovakvom trenutku!!
E moj Vlak. Tu se u priču uključuje i Mamić i njegove ideje
i ciljevi: nije nam važna Liga UEFA, uspjeh je i
sudjelovati, možemo i gubiti, samo je bitno da uđemo
sljedeće godine u Ligu prvaka. Već sam pisao o tome i
upozoravao što ako ne osvoji prvenstvo u godini u kojoj želi
ući u Ligu prvaka uslijed lakšeg ždrijeba? I sad se to i
događa. Nije na vrijeme otpustio Profesora, gubio je godine
traženjem i "uigravanjem" ekipa za taj događaj koji možda
neće
niti vidjeti. E moj Mamiću. Sad bi kao trebao gledati ajduka
u Ligi prvaka. Katastrofa. Ja sam i dalje optimističan (kao
i svi Dinamovci), ali činjenica je da je logistika ajduka
malo jača, da su dva boda ispred i da će teško dozvoliti da
im trofej izmakne. U situaciji kao što je bila ona jučer, ne
odlaziš u Split bez 4 boda prednosti jer gubiš prevenstvo
(već smo jedno na taj način izgubili), jednostavno nemaš
šansi po njihovim pravilima.
Ostaje nam još 14 tekmi do kraja uključujući još jedan derbi
koji će odlučiti prvaka. Ako će se igrati u Splitu, teško
ćemo bez primjene pravila i stranih sudaca do uspjeha. Sad
ovisimo i o onim malima koji bi trebali ajducima otkidati
bodove. Počinjemo s Interom.
Za kraj još jedan osvrt na atmosferu. Shvatite više bili da
nikada nećete biti kao Dinamovi navijači, da niste ni blizu
niti u podršci niti u odanosti klubu. Liječenje
iskompleksiranog i napuhanog ega posebnim pravilima ne čini
dobro nikome, a najmanje ajducima koji jedini uspijevaju
ispadati od mađarskih i irskih amatera. Isto tako, divljenje
"argentinskim" atmosferama, "čvrstoj" igri borbenih ajduka,
upaljenim bakljama koje nose igrači na samom terenu, sve to
spada pod dvostruka mjerila. Zašto se njima sve dopušta i
zašto je to uvijek simpatično? Da ne bi zamjerili? Oni će se
ljutiti ako se ne igra prema njihovim pravilima? Tko ih
jebe, neka se dure, neka liječe komplekse, mi hoćemo pošteno
suđenje i primjenu pravila na sve jednako. To znači i Osijek
i Inter i Slaven i svi ostali da imaju isti kriterij suđenja
i istu primjenu pravila, kako na terenu tako i oko terena.
|