Sammir protiv Ajaxa

25.10.2009

Ove kolumne se počinju opasno ponavljati i ja tu ništa ne mogu. Ajax nas je konačno uspio dobiti u Areni zahvaljujući našoj želji za porazom.

Nevjerojatno kako se isti događaj može tumačiti na posve različit način. Vrativši se u domovinu dočekale su me mnoge nebuloze sportskih piskarala i zbog toga se inatim ovim naslovom. Krećem s Jurčićem. Ne znam kako se netko može nadati pobjedi kad se tjednima prije tekme ističe manjak imperativa jer smo ostvarili cilj ulaskom u skupinu. Isto tako, teško je doći do pobjede ukoliko se konstanto igra defanzivno. Da Jurčić mora van, to smo već riješili. Međutim, problem nije u Jurčiću, već u onima koji su ga doveli. Ti isti su dovodili raznorazne Profesore i slične likove. Kako možeš do pobjede kad se stalno širi manjak imperativa, defetizam i ne snalaziš se u razvoju situacije na terenu? Dosta je više bilo učenja Jurčića jer taj ništa ne uči, a njegova škola postaje sve bolnija za klub. Marš van i gotovo. Ajax nije više onaj klub od prije 40 ili 10 godina. Zajedno s Anderlechtom, to je sve Dinamova klasa. Ja i dalje mislim kako je Dinamo najjači klub u skupini i kako mora dalje. Igra s jednim napadačem (jer se tako igra u Europi!!!) je prevršila svaku mjeru. Kad utakmicu započneš s mislima o egalu, ne može ispasti dobro. Upravo tako smo krenuli. Brzi gol Ajaxa nije ništa promijenio u načinu igre. I dalje se igralo oprezno, povučeno, s jednom špicom. Mi ne samo da ne podižemo ritam i krenemo u potpunu ofanzivu, mi se još više povlačimo. Koje je još briljantne ideje smislio naš Lipicaner? Maknimo Mandžu iz napada. Što dalje od gola, to bolje. Pa neka malo pomaže obrani! Bolesno. Mandžo je sve više povučen, tren na bok, tren u našem polju, juri za protivničkim igračima umjesto da je najistureniji napadač koji dominira skokom u kaznenom prostoru. Nemreš bolivit tih ideja. Pomognimo protivniku maksimalno i u svakom pogledu. Nema te snage koja nas može spriječiti u pobjedi koliko naši "stručnjaci". Priprema utakmice - katastrofa - defetizam, izvedba i prilagodba situaciji na terenu - katastrofa, reakcije - katastrofa. Pa kako to nitko ne vidi, nije mi jasno. Dosta s neznalicom, krećem na igrače. U tiskovinama se spominje Sammir u negativnom kontekstu i Kovač u vrlo pozitivnom, i to je to...uz standardno nije sramota izgubiti od Ajaxa blabla, sraćsrać. Pošto se bavimo istinom i samo istinom, ona je sljedeća: dobru tekmu odigrali su samo Lovren, Sammir i Fićo. Kovač je bio jedan od najgorih. Toliko krivih procjena, nepotrebnih prekršaja u zoni šuta, a da ne govorimo na ulete, kako bi Choby rekao, "sve ili ništa". Klasični primjer je onaj koji je prethodio penalu za Ajax. Pantelić ih promiješao jedno sedam i nikako mu oduzeti loptu, pa malo uklizavanja jednog, pa drugog, katastrofa. Uz Kovača, tu je naš junak i najgori pojedinac utakmice, Vrdoljak. Postoji li lopta koju on ne može izgubiti? Je li išta uspio odigrati kako se spada? Čovjek je opća katastrofa bez imalo osjećaja za prostor oko sebe, za bilo kakav ozbiljan nogomet. Ja ne kužim kako on može igrati bilo gdje osim u Buzinu?! Da veza izgleda potpuno izgubljeno pomogli su Badelj, koji nije uspio provesti niti jedno dodavanje, ali je barem svaku drugu izgubljenu loptu vratio ili blokirao pokušaj njihovog napada, te Morales koji uopće nije bio na utakmici. Pitam se je li Mamić njega pitao "zašto nisi došao na utakmicu". Taman kad je počeo igrati i kad smo se ponadali da će nešto biti od toga, evo opet sivila. Tu dolazimo do Sammira. Moje mišljenje s lica mjesta je to da je on jedini čovjek koji je nešto odigrao. Biio je jedini igrač koji je stalno bio u kontaktu s loptom, koji nije bježao od lopte, od duela, od pokušaja kreacije. On je jedini pokušavao igrati nekakav nogomet, ali nije imao s kim. Bio je toliko usamljen u tim pokušajima da je stvar morala propasti. Mandžo je bio očajan i potpuno neprepoznatljiv. Već sam napisao kako je u dijelu tome kumovao Jurčić, ali opći pristup i konkretnost su bili nula. Još jedna žrtva Jurčićeve filozofije je Pap. On jednostavno ne može igrati ovo što mu Jurčić servira. On nije tip igrača koji se može sam hrvati s dvojicom stopera, a ostavljen je baš u toj situaciji. Trpi igra, trpi rezultat, trpi Pap. Kad ga uništi svojim taktičkim bravurama, bacit će ga kao staru krpu koja se nije pokazala korisnom. Fićo je bio vrlo siguran i uvijek dobro postavljen te je spasio još niz opasnosti po gol. Imao je samo jednu nesigurnu intervenciju kad mu je lopta ispala, ali se sve srećom završilo bez kazne. Etto je još jedna figura oko koje se ne slažem s piskaralima. Kao prvo, Etto igra dobru obranu i njemu igrač neće tako lako proći. Ista stvar je bila i u Areni. Nitko nije prošao na način da je probio Etta. Bilo je par centaršuteva s te strane i to je sve. To što prema naprijed ne daje kao prije, za sada neću staviti na teret njega, već Krune i njegove taktike. Uvjeren sam da ima zabranu odlazaka preko centra i da više mora paziti iza, nego brinuti o protivničkom golu. Pa ljudi, nama Mandžo igra obranu i beka, o čemu pričamo! S druge strane je Cufre imao puno više posla. Generalno je dobro kontrolirao stranu, ali je ipak par puta izvisio. Jednom je morao vuči igrača i pokupiti žuti, jednom je bila prečka s te strane, a na kraju mu je igrač pobjegao i poentirao za 2:0. Brzina mu nije najjača strana, a na procjenama bi trebao još više poraditi. Kovač smo rekli katastrofa, a Lovren je apsolutno dobro odradio svoju dionicu. Da se još riješi navike nepotrebnih prekršaja, bilo bi za pet. Kasnije su ušli Sivonjić bez neke velike promjene i Tomečak koji se jedini usudio krenuti prema golu i opaliti...vidi vraga, tako je pao i gol. Morat ćemo tom malom zabraniti takve egzibicije. Ima se koncentrirati samo na obranu i ne misliti na gol. Pa uopće nemamo imperativ i ne trebamo pobjedu. Sve u svemu jedna žestoko razočaravajuća igra, pristup i rezultat kad smo imali sjajnu priliku izvuči puno povoljniji rezultat. Kao što sam već pisao, ovaj poraz nije posebno naštetio našim šansama te i dalje držimo stvar u svojim rukama, ali ako ih ne dobijemo doma, onda nam igra samo teorija. Možda netko Jurčiću objasni da se sada mora dobiti tekma.

Uskoro nam slijedi prvi derbi. Razlika u bodovima je osjetna, u rezultatima također i sve bi trebalo mirisati na novu pobjedu na Poljudu. No, uz 'ajduka, neprijatelj nam je i Jurčić. Tragom njegovih misli mogli bi doći do ovoga "Mi nemamo imperativ jer je cilj ostvaren, prvenstvo je osvojeno, bodovna razlika je prevelika i nemamo potrebu dobiti tu utakmicu"...ili kako bi Barišić rekao "s ovim našim porazom prvenstvo postaje zanimljivije i to je pozitivna stvar". Ako igrače pripremi na poraz, uvjeri ih da nije smak svijeta izgubiti  i da nije sramota biti nadigran od slabijeg s igračem više, nemamo što kriviti igrače (oni su i ovako osjetljive biljčice).