Kraj sezone

11.05.2010

Iako formalno sezona nije još završila, napravit ću osvrt na nju jer zadnje kolo neće promijeniti dojam.

Da se razumijemo, sezona je teški debakl. Svatko tko misli drugačije ima problem sam sa sobom, s poznavanjem nogometa i odnosa u Hrvatskoj. Tekme u Europi su prošle u znaku domaće sezone, red neznanja trenera, red kikseva. Imali smo sjajne protivnike i mogli smo bez problema igrati Ligu prvaka. Tu nas je sjebao Lipicaner svojim bunkerašenjem i potpunim nepoznavanjem toga što je Dinamo i kako nešto treba ili ne treba. Zlo mi dođe kad samo pomislim na Salzburg. Osim trenerskog tečaja (normalno je da dovedeš početnika koji se uči i to baš u Dinamu i to u Ligi prvaka) imali smo prilike vidjeti i zabijanje glave u pijesak (Glavina je sjajan, to su bili prkršaji...upućivao sam vapaje da ga se pod hitno makne nakon samo dvije tekme, ali ne, mi smo trebali ispasti da bi ga se maknulo). U Ligi UEFA slijedi klasika, poraz do poraza nakon što nam protivnik ne prijeđe centar i nakon što izvučemo idelanu grupu u kojoj smo najjači (da, jesmo i tekme su to pokazale). No, Kruno se uči, dajmo mu vremena, a i suci su protiv nas jadnih. Jesus. Prvenstvo? Na krilima Euro entuzijazma krećemo s demoliranjem kako se i očekuje. Glavni rival nam je opet u banani makar igra bolje od nas i uspješno nas gazi kad stigne. Prednost se polako, ali sigurno povećava i naslov je vrlo izvjestan...ili možda nije?! Dovoljno je sjetiti se kupa iz prošle sezone. Ne postoji ta prednost koju Jurčić nije u stanju ispustiti. Došli smo do jedne degutantne situacije gdje se isti nesposobnjaković izražava u stilu "osvojili smo bod protiv 'ajduka"! Pa kaj mi osvajamo bod protiv 'ajduka? Kaj smo do toga došli, da se slavi nula s tim likovima na Maksimiru? Ne bi da igramo protiv Barcelone i osvojimo bod. Tog lika je odavno trebalo tako stjerati da bi se pušilo za njim. Kraj sezone je izgledao ovako i to doslovno: "Dinamo još treba potvrditi teoretsko osvajanje titule. Potreban je jedan bod iz 5 utakmica. Potreban je još jedan bod iz 4 utakmice. Potreban je jedan bod iz 3 utakmice. Konačno je "osvojen" (Jesus na kvadrat) taj bod, ali porazi slijede i dalje i kako je krenulo, prvenstvo ćemo osvojiti s bodom ispred Cibalie". Nemreš bolivit. To je samo Jurčiću normalno i prihvatljivo. Njemu i Butini koji se opet oglasio u stilu kaj mi hoćemo, pa prvaci smo, to je ogroman uspjeh. Pa nismo u Engleskoj, idiote. Nije to nikakav uspjeh, već jebena obaveza. To je apsolvirano unaprijed i o tome se ne raspravlja, zanima nas samo Europa i ništa drugo. Ako ćemo početi slaviti domaći naslov kao neki teški uspjeh, nećemo daleko dogurati. Ambicije ovog kluba su malo drugačije od onih Krune i Butine. S druge strane, kad bolje razmislim, naslov s Lipicanerom i Butinom možda i je uspjeh. Kad napraviš sve što je u tvojoj moći da uništitš klub, dovedeš takve likove, nije ni čudo da je naslov ogroman uspjeh. Ništa tu ne bi bilo sporno da dobiven naslov nisu skoro izgubili, da izgledaju kao trećerazredna ekipa, da ne gube od koga stignu. No, taj mali detaljčić nas ne bi smio smesti u proslavi. Nema nama budućnosti s takvim ljudima.

Natrag na Jurčića. Osim izuzetne bahatosti i narcisoidnosti od njega nismo dobili ništa. Njegov stil razgovora s okolinom nisam doživio niti od jednog trenera Dinama, a tolika doza bahatosti s jedne i nestručnosti i nesposobnosti s druge strane rijetko se viđa. Nije ni čudo da je Poklepović zavapio "Ne otpuštajte Krunu". Ne samo da ćemo ga otpustiti, nego će letiti brzinom zvuka iz kluba. Uz očito nepoznavanje igre, nepoznavanja okoline u koju je došao, nepoznavanja vrijednosti koje se tu njeguju, nepoznavanja svih zahtjeva koje Dinamo mora ispuniti prema navijačima, kompleksa trenera malog kluba, njegovo bahaćenje i preseravanje bili su osnovni problemi. O krivim procjenama kvalitete igrača, potpunom odsutnošću na tekmama i nikakvim reakcijama i utjecaju na igru, ne treba niti govoriti. Loši rezultati protiv slabijih ekipa dovoljno govore o svemu tome. Ma tip je teška dilajla. Vrhunac priče je zadnja tekma u Šibeniku gdje smo izgubili, slušajte ovo, zbog nedostatka glavnih igrača!!! Kojih to igrača, mater svima? Bišćana i Kovača koji nisu odigrali tri tekme cijelo prvenstvo (i koji su najskuplji igrači), možda nam je falio Mandžukić koji je totalno van forme i kojeg sami ljudi iz kluba optužuju za nezalaganje i loše igre...Tko je to tako ključan izostao? Pa svi drugi su tu, a to je i ekipa koja je igrala cijelo prvenstvo. Možda Morales? Pa čovjek je van forme potpuno. Možda Tomečak? Igrao je 5 tekmi sve skupa i to loše, uspjeli su ga uništiti. Tko je to, tenkre, falio da bi mi kao bili bolji s njima?! Igra ti je degutantno bljutava i neprobavljiva, a uspjeha nema iako je sve bilo spremno za Euro iskorak i duplu krunu. U dvije godine si jednom dobio 'ajduka, o čemu pričamo. Glavni rival nas gazi kad stigne i sad nam još uzima trofeje. U zadnje tri tekme doma dali smo 2 gola i oba iz penala. Sin me pita kada će vidjeti Dinamov gol. Ne mogu to čudovište više ni slušati ni gledati. Goni se iz Dinama i nikad se ne vraćaj. Povedi i Butinu koji još misli da je u Belgiji ili Grčkoj i kako je naslov fenomenalna stvar jer možemo biti i drugi..i koji je sam uspio sjebati kup, a i forma mu je u silaznoj putanji i to eksponencijalnoj.

Nadalje, onog Barbarića sam dobro detektirao i nije me do sada pozitivno iznenadio. Ne znam zašto se čovjek ne bavi vaterpolom ili rukometom. Tamo se sjajno radi rukama, a hvatanje i čupanje protivnika je dozvoljeno. Osim što je totalno spor, što su mu procjene "treba mi još deset sezona da dobijem na iskustvu", njegovo rušenje protivnika rukama i hvatanje kad ispadne iz igre ide toliko na kurac da to ne mogu opisati. Sad se stvarno počinjem veseliti Šimiću. Da, do toga smo došli. Nema veze što nije igrao ozbiljan nogomet dvije godine, što nas iskustvo uči da svaki povratak igrača ne nosi ništa dobro, Šime je za Barbarića avion. Toplo se nadam prodaji najgoreg igrača u povijesti kluba, Vrdoljaka, ili barem njegov transfer na tribinu. Dovoljno je pogledati drugi gol Šibenika. Dobro pogledajte otkud kreće kontra, zbog čega, zbog koga. To je pravi highlight njegove igre ovih par godina. Spasite nas Vrdoljaka, bilo tko samo ne on. Calello, čak i Jerko Leko, netko treći, Traore, natrag Chagu, samo da ta agonija prestane. Obećavam, radovat ću se naslovu sljedeće godine bez obzira na sve ostalo, samo da se riješimo Vrdoljaka.

Tisak u kontekstu novog trenera spominje Jurčevića. Nisam sklon isprobano slabim rješenjima. Jura je već bio i nije napravio ništa. Nisam dojma da je zaslužio drugu priliku samo zato jer je dio tima oko repke. Možda je napredovao, možda se dodatno obrazovao, možda je učio na greškama ovog lika koji se naziva trenerom, ali morat će se žestoko dokazati da bi kupio moje povjerenje. Ono što želim vidjeti od prve tekme je pravi Dinamo, a to znači furiozna, agresivna, brza napadačka igra koja ide na pobjedu bez obzira na sve, koja se nikada ne predaje i koja ne šljivi protivnika ni pol posto, koja se ne boji nikoga i zanima ju samo još jedan gol u mreži protivnika. I hoću konačno pobjedu u derbiju, prvo doma, a onda na Poljudu.