|
Katastrofa...količina izgubljenih živaca i godina ne može se
opisati. To što Dinamo može prirediti, rijetko se viđa.
Uspjeli smo ispasti od moldavskih šerifa. Kako? Ne znam. Ovo
više nije normalno i nema veze s nogometom.
Prvo ćemo raščistiti s kim imamo posla. Kao što sam već
pisao nakon prve tekme, a potvrdila je i ova tekma, šerifi
su teški amateri. To je rang Zadra, Sesveta i sličnih ekipa.
Dinamo je toliko bolji, da zanemarivo sad faktor veći, klub
da je teško staviti ga u istu rečenicu s ovim
amaterima...ali amateri idu dalje! Kao i mnogo puta dosad,
protivnik je zgažen do boli, prešao je centar jednom i na
kraju dobio tekmu. Jest da je ovaj put tekma trajala cijelu
vječnost, preko produžetaka do niza penala, ali nema kruha
za nas. Za sve se treba triput više preznojiti.
Opet smo počeli s novim sastavom. Lončarić – Vrsaljko,
Bišćan, Cufre, Mesarić – Etto, Badelj, Ademi, Sammir –
Rukavina, Slepi. Zako je na desnom boku upario Vrsaljka i
Etta, Morales je izvisio, a priliku je dobio i Ademi.
Mesarić opet počinje na lijevom boku, a Rukavina prvi dio
igra na lijevom krilu uz liniju (??). Nije trebalo puno da
po tko zna koji put prvi primimo gol. Tko je ispao? Pa takva
si pitanja nećemo više postavljati. Frajer je uletio između
Bišćana (koji ga uopće nije registrirao) i Vrsaljka sam na
Lončarića. Mesarić je zaspao u istrčavanju i nije bilo
offside-a. Krasan početak tekme. Tada kreće show koji ne
prestaje do daleko u noć. Napredak Dinamove igre u ovoj
sezoni sa Zekom na čelu je apsolutno vidljiv. Niti za jednu
tekmu, dobili ili izgubili, ne može se reći da su igrali
loše. U svakoj tekmi smo dominirali, stvarali prilike, bili
bolji, igrači su se trudili i dali sve od sebe. Ne može im
se zamjeriti ništa za pristup, to je miljama daleko od onog
neprobavljivog, napuhanog, prepotentnog, arogantnog i
iskompleksiranog Lipicanera. Protiv bunkeraša smo možda
znali doći do jedne prilike, a sad ih stvarama kao na vrpci.
No, fali realizacija. Očigledan je problem kvalitete stopera
i napadača. Zbog jednih primamo golove, a drugi ne zabijaju.
Što trebamo napraviti da konačno zabijemo gol, ne znam,
možda maknuti protivničkog golmana s gola i pucati u prazan
gol. Nabrajati stvorene prilike, prave zicere, nema smisla
jer ih je bilo brdo. Promašivali su Slepi, Etto, Sammir,
Badelj, nema tko nije. To je nevjerojatno, neće i neće u
gol. Protivnik se postavio vrlo slično Rijeci iz zadnje
tekme. Teški bunker, pokretljivo, čvrsto, flaster na
Sammiru. Ništa to nama više ne predstavlja problem, mi šanse
imamo, ali zabiti ne znamo. Zašto ponestaje te mirnoće u
završnici? Naši igrači su bolji i iskusniji od protivnika,
ne samo u ovoj tekmi, a opet imaju problem u hladnokrvnosti,
u kontroli igre. Kad smo izjednačili (penal) na 15 minuta su
se povukli i panično branili...Zašto? Čemu to? Zašto ne
možemo profesionalno odigrati od početka do kraja? Kad
gledam te strane ekipe, nikad se ne vidi ta vrsta reakcije.
Imamo bolje igrače, boljeg trenera, više iskustva i opet se
ponašamo kao da prvi put igramo važnu tekmu. Možda je tu i
ključ problema, pritisak koji se na igrače stavlja svim tim
utakmicama života. Bolje ekipe imaju bolje i plaćenije
igrače koji ne padaju pod pritiskom, a lošije nemaju taj
pritisak. Mi smo očigledno u nekoj rupi između i nikako se
iskobeljati. Nešto ih sputava i to ne može biti ništa drugo
do glave. Ovakvu tekmu, s ovako lošim protivnikom i
prednošću iz prve tekme prava ekipa lakoćom rješava. Inače
bi mogli govoriti o balkanskom pristupu i lako ćemo, ali
zaista su igrali OK i dominirali najvećim periodom igre. Ta
pretkola, a pogotovo ova zadnja, su očigledno prevelik
teret. Ti isti igrači u „normalnoj“ tekmi bi zabili i iz
poluprilika, a ovako ne ide. Definitivno nije samo kvaliteta
u pitanju. Ostavit ćemo Zeki da rješava sve te probleme i
samo se možemo nadati da će ga pustiti da u miru radi i
napravi nešto čak i od ovih igrača (nekima nema spasa).
Kao što se ne bi tražili razlozi promašajima da se zabio gol
više, tako se ne bi niti toliko zagledali u promašaje da
obrana funkcionira kako treba. Tu je trenutno ključ
problema. Naći stoperski par koji će funkcionirati kao
urica. Ukoliko se zaustave jefitini golovi i u napadu će se
igrati pod manjim opterećenjem. Osim pozicioniranja na
terenu i čitanja igre imamo problem u konstantnom
neinteligentnom pravljenju prekršaja u zoni šuta i ogromni
problem u prekidima. I jučer smo mogli popiti barem još dva
komada iz takvih situacija gdje su protivnički igrači
ostajali sami i slobodno glavom pucali prema našem golu.
Obrana mora pomoći u situacijama suše golova i silnih
promašaja. Ako i oni zabrljaju, teško je konstantno nešto
stizati i prestizati.
Natrag na tekmu. Ono što mi je pokazala ova tekma je da se s
mladim igračima ne igra važna tekma. Vrsaljko i Ademi me
nisu zadovoljili uopće i već na poluvremenu bi mijenjao
koncepciju u tom smislu. Calello podsjeća na Vrdoljaka, a
Ademi na Vukojevića. Ne znaš što je gore. Ademi jednostavno
nije u dobrim odnosima s loptom, ne vole se baš. Stalno se
od njega odbija kao od drva, kontrola mu je nikakva i nema
kreacije. Chago? Di si Chago, vrati se, bez tebe Dinamo ne
može? Vrsaljko s druge strane igra tešku alibi igru i ne
otvara stranu, ne sudjeluje dovoljno u napadima. Pa nemrem
stalno geldati...Lončarić doda Vrsaljku, Vrsaljko odmah
vraća Bišćanu, ovaj Cufreu, duga lopta na Slepija koji je
okružen s tri igrača. Pa daj odigraj prema naprijed,
iskombiniraj nešto. Etto je često letio i dolazio u prilike,
promašivao, ali bi ga ipak povukao na bek i ubacio Moralesa
ili Sivonjića na tu stranu. Iako je u lošoj formi, Morales
bi ovdje bio korisniji od Vrsaljka. To se nije dogodilo, ali
je Ademi izašao za Calella tijekom drugog dijela. Time smo
smanjili količinu odbijenih lopti od nogu što se u tom
trenutku činilo dovoljnim. Ipak, prva izmjena je Mesarić za
Ibaneza. Mesarić je imao nekih propusta na boku i nije
funkcioniralo s Rukavinom (zašto ga se forsira na boku ako
je stoper? Cufre na bok, Mesarić na stopera možda?!). Ibenaz
je unio puno živosti na lijevom boku i konačno smo tu
probijali stranu. Odigrao je solidno. Ukupno gledajući,
jedini je uz Sammira i Badelja imao muda preuzeti
odgovornost, krenuti naprijed, nešto pokušati. Svi igraju
neki alibi i nemaju povjerenja u sebe. Sammir je bio pod
flasterom i nije toliko dolazio u kontakt s loptom kao
inače, ali kad bi krenuo, bio je nezaustavljiv. Badelj s
druge strane očigledno nije jeo prije tekme. Je ne znam je
li jedno njegovo dodavnje stiglo do cilja, kao da čovjek
nema snage puknuti loptu. U posjedu lopte bez problema je
kontrolirao situaciju i poigravao se protivnicima, ali pas
je bio užasno loš, šutevi neprecizni. Na to još dodaj
promašeni penal i evo ti učinka. Sammir odsječen, Badelj
luta, stoperi šalju visoke lopte na Slepija i opet
uspijevamo kreirati niz prilika za gol. Slepi je ponovno
pokazao nelkoliko stvari. Odličan je ekipni igrač, odlično
kuži igru, ali mu je realizacija nogom loša, pojedina
rješenja komplicira (čitaj dodaje, a treba pucati), dok je
odbijanje pucanja penala za svaku osudu. Uz njega je bio
Rukavina bez konkretnog učinka. Vidjelo se da nije spreman i
tijekom drugog dijela je disao na škrge. Bio je najavljen
samo jedno poluvrijeme, ali stanje na terenu i poveliki broj
potencijalnih promjena diktirao je njegovo igranje do pred
sam kraj tekme. Loptu je dobro kontrolirao, odigravao na
malom prostoru, ali nije stvarao razliku. Prvi dio uz liniju
bio je katastrofa, a u nastavku je igrao više centralno i
nešto pokušavao koliko je mogao. Umjesto njega ulazi Dodo
bez većih prilika. Ovom prilikom moram spomenuti krađu
vremena kakva dosad nije viđena, a koju je sudac tolerirao.
Frajeri su toliko padali i valjali se da 'ajduci izgledaju
kao osnovna škola prema njima. Ovi su završili fakultet i
mogu predavati krađu vremena. Što bi Špaco dao da je imao
ovakvo znanje iz krađe vremena....ali čovjek uči dok je živ
i siguran sam da su naši južni „prijatelji“ nešto dodatno
naučili. Tekma završava 1:1, Moldavci su je uspjeli dogurati
do produžetaka. U tih 2 x 15 minuta vidiš kolika je razlika
u klasi. Naši su dečki krenuli u prave juriše dok su ovi
amateri puzali, šepali i stalno dobivali grčeve. Već je bilo
tragikomično to gledati. Svako malo padaju, sudac dozvoljava
ukazivanje „pomoći“ u terenu koliko treba, pa se dignu pa
šepajući tumaraju terenom dok opet ne padnu.....katastrofa.
U tim trenucima je visio gol i defintivno je bio trenutak za
zabiti ga. Badelj bi se bez problema poput Kostelića
probijao kroz nepokretne, doslovno, protivnike i dolazio
pred šesnaesterac. Ne znam zašto je u tim trenucima morao
triput pucati iz daljine i nerezonski kad to nije radio
cijelu tekmu i kad je, obzirom na stanje protivnika,
dovoljno driblingom i pas igrom doći pred, pa i ušetati se u
gol. Nismo uspjeli i uslijedili su penali. U prvoj seriji
smo slijedili jedni druge, gol na gol, pa promašaji. Nekako
sam i mislio da će Sammir fulati jer je već jednog zabio u
redovnom dijelu, ali promašaj Badelja je bio katastrofalan i
zapravo ključan. Od Vrsaljka se isto nije moglo očekivati
više dok je Dodo završio tu turobnu noć. Lončarić je unatoč
dosta nesigurnom redovnom dijelu, skinuo dva penala i još
jednom dovoljno splašio frajera, ali četvrti put nije išlo.
Sve u svemu jedna dramatična noć u kojoj nismo uspjeli
direktno ući u Ligu UEFA i imati bez pritiska pokušaj za
Ligu prvaka. Kad izgubiš od ovakvih jadnika, dođe ti zlo,
ali ne mogu zamjeriti igračima na zalaganju, stvaranju
prilika, promašenim penalima. Mogu samo zamjeriti na
kvaliteti, a tu nisu krivi oni te na problemu nošenja s
pritiskom, a tu su odgovorni i oni. Loša obrana, slaba
realizacija, glava. Na tome treba raditi i što prije početi
dobivati tekme u prvenstvu da ne bi bilo nisam znao.
Uskoro ćemo doznati protivnika u zadnjem pretkolu za ulazak
u Ligu UEFA i to će biti pritisak i igra pod mus. Sve drugo
osim pobjede vodi u potpuni kaos i raspad sistem.
|