Od dosade do vatrometa

05.11.2010

Četiri kola su za nama, dva pred nama, mi smo još uvijek u igri za europsko proljeće i to na prvom mjestu skupine.

Nakon razočarenja iz prošlog kola dečki su otputovali u Belgiju kako bi došli do dobrog rezultata. Poučen iskustvom s Anderlechtom, uopće se nisam bojao ove tekme i uvijek ću potpisati da možemo dobiti svakoga iz Belgije i to na njegovom terenu. Na kraju je tako i bilo. Brugge se u Zagrebu predstavio u vrlo dobrom izdanju. Sjajno su uštopali Sammira, dobivali su sve duele, stvarali prilike i bili opasni iz kontri. Jedino im je obrana totalno u banani. Poučeni tim iskustvima te koristeći činjenicu kako im nema nekoliko bitnih igrača mi smo izašli u neobičnom sastavu: Kelava - Vrsaljko, Bišćan, Tonel, Cufre - Badelj, Chago, Calello, Ibanez - Sammir - Beqiraj. Ibanez je stavljen na lijevi dio veznog reda s Cufreom za leđima. Namjera je očigledno bila povećati pritisak na toj strani i dobiti na brzini. Prema naprijed Ibanez nije napravio ništa, ali se brzo vraćao i zatvarao svoju stranu. S druge strane bio je Badelj koji je igrao očajno. Potpuno neučinkovit i nemoćan, nije ga bilo nigdje...i onda u dva navrata pokaže svoj potencijal i stvorimo odmah gol prilike. Nije stvar samo u igri uz liniju koja je godinama gušila i Sammira, Badelj je i u situacijama jedan na jedan loše reagirao, nije mogao proći igrača, a suradnja s ostalim veznima je bila katastrofa uz masu krivih dodavanja. No, kad odigrao kako zna - početkom drugog dijela - to je već druga priča i odmah se otvaraju razne varijante za napadače. Obrana je odigrala vrlo solidno i ne mogu se sjetiti nekih većih propusta uz izuzetak Cufrea koji je imao dva ispadanja (jedno po poluvremenu) gdje su domaći imali zicer prilike, ali ih ne koriste. Generalno su bili bolji u skoku, ali bez učinka. S druge strane, mi smo se puno bolje nosili u duelima s njima za razliku od prva tekme. Sammir je imao puno više prostora i kontrolirao je loptu puno bolje i duže. Naprijed je igrao Beqiraj koji se sjajno fizički nosio s njihovim stoperima i izborio dosta i lopti i pozicija. Cijelo prvo poluvrijeme prošlo je u dosta nepovezanoj igri s puno grešaka i nekako u grču. Ova postava je prvi put igrala zajedno i još se dobro i držala. Belgijanci su imali neke prilike i tu i tamo bili opasni, ali smo generalno kontrolirali stvari. Razlika je što bi prethodnih godina u ovom izdanju primili gol i ajde onda stiži. Cijeli dojam je bio nakako dosada i klasično "ispitivanje snaga" koje je potrajalo. U drugi dio očigledno ulazimo sa spoznajom da je dosta zajebancije i da idemo to dovršiti jer su ovi jalovi i spremni za poraz. Počelo je frcati sa svih strana te smo im metnuli dva prekrasna gola preko Sammira i Bišćana u pet minuta. Hvala, đenja! Od tog trenutka oni kao nešto pokušavaju, ali smo mi zapravo puno opasniji iz kontri te smo im definitivno mogli uvaljati još kojeg reda radi. Ja bih u toj situaciji Beqiraja zamijenio s Rukavinom koji bi u prostoru svojom brzinom mogao naštetiti puno više. No, Vaha stavlja Barbarića (???!!!) u igru na sredini terena - opet stoperi glume zadnje vezne - i zatvara tekmu.
Sve u svemu dobra igra u drugom dijelu, dva gola i nada još tinja. Ono što je problem, mi kad i pobjeđujemo nismo sigurni. Naravno da je PAOK dobio Villareal i tako zakomplicirao stvari, ali bi nam jedna pobjeda iz dvije tekme trebala biti dovoljna. U svakom slučaju, zadnja tekme doma s PAOK-om odlučivat će o prolazu.

U međuvremenu slijedi prvenstveno kolo protiv Zadra pa opet neke reprezentativne pauze. Ako ovo lijepo vrijeme izdrži i prenese se u prosinac, bit će do jaja. Ako dođe ciča zima, odmah mi je zlo i sjetim se Olympiakosa prije 12 godina. Nema predaje.