Sve po starom

16.12.2010

"Tomo, kak smo zgazili PAOK...Da, tata, zgazili smo ih, ali su oni dobili"

Sve po starom, ništa novo na zapadu. Ovaj poraz od PAOK-a uopće ne boli. Nevjerojatno je kako čovjek ogugla i kako mu je svejedno kad se navikne na neke stvari. Zapravo bi iznenađenje bilo da smo dobili, ovako je sve u normali. Iz ove perspektive izgleda kako nikada nećemo proći tu psihološku barijeru. Igrali smo mi nedavno i osminu finala UEFA, bili drugi u Ligi prvaka, ali jebat ga kad je to sve bilo prije siječnja. Kad se jednom konačno dočeka Europa iza siječnja, možda razbijemo te blokade i oslobodimo se ovog nevjerojatnog pritiska te se koncentriramo isključivo na nogomet. Nije tu više stvar niti u igračima niti u treneru, niti u fazi natjecanja, ovo je čisti psihološki problem, mentalna blokada i strah od neuspjeha koji vodi gubitničkom pristupu. Mi jednostavno ne možemo odigrati ovakvu utakmicu bez dodatnog pritiska. Što se ne riješi kolo prije, sigurno se neće riješiti u zadnjem kolu kad se nešto "mora". Ovaj put se moralo pobijediti, sljedeći put ćemo trebati neriješeno, ali niti to neće biti jamac uspjeha. Nekada se čini da ne bismo prošli niti da imamo 4 boda više i jedno kolo do kraja. UEFA bi nam oduzela jedan bod i ispali bi. Nešto nevjerojatno. Kako riješiti problem? Zanemarivanje pojma "povijesni" je nemoguć zadatak i to otpada. Znači, pritisak će uvijek biti tu. Ostaje nam samo igra u 5 prethodnih kola. Imamo kolo manje i u tih 5 kola nam treba nedostižna prednost. Kad će se to dogoditi, ne znam. Trebaš imati ekipu mentalnih pobjednika i trenera s jasnim vizijama. Jesu li to ovi igrači i ovaj trener? Izgledalo je da jesu, ali su se opet radili iste greške kao i prethodnih godina. Teško je reći jesu li, kad će se i ovako kadar do sljedećeg pokušaja dosta izmijeniti. Nekima ovdje sigurno nije mjesto, a neke se pozicije definitivno moraju pojačati. Obzirom na poznatu klupsku politiku kupovanja napamet, a ne planski i prema potrebama, teško je očekivati pomak na ovoj fronti. Ozbiljnost kluba se gradi na svim frontama - u igračkom i stručnom kadru, u klupskom vodstvu i politici, u organizacijskom i infrastrukturnom smislu.

Natrag na samu tekmu. Piše se da smo odigrali odlično prvo poluvrijeme. Nisam vidio, a kao bio sam na tekmi. Pod nisam vidio mislim doslovno da nisam imao prilike vidjeti. Tu dolazimo do onog organizacijskog i infrastrukturnog dijela gdje smo, ne treći, već četvrti svijet. Pravilo kod velikih tekmi je, dođi na stadion 8 sati prije utakmice kako bi normalno prišao stadionu, ušau u njega i pronašao si mjesto. I onda čući ostalih 7 sati i čekaj, po mogućnosti na vjetru, kiši i hladnoći. Obzirom da je tekme bila dosta rano i odlazak se poklopio s "rush hour" te je stadion bio krcat, doći do stadiona je bila nemoguća misija. U pravilu mi treba 10-15 minuta vožnje, a sad sam uspio za 50 minuta. Stadion kojem ne možeš prići je stvarno katastrofa. Zajebimo sve te priče o Maksimiru i sagradimo stadion na normalnoj lokaciji...pa ga nazovimo Maksimir. Od x mogućih prilaznih cesti tom dijelu grada, apsolutno su sve bile potpuno zakrčene s nepreglednim kolonama. Voziš se nekim lijevim putevima, izbjegavaš glavne pravce i nekako uspiješ (zanemarmo potragu za parkingom)...što te čeka? Ulazak na to remek djelo arhitekture iz sredine prošlog stoljeća s funkcionalnošću pretprošlog stoljeća. Gužva na jednoj strani, gužva na drugoj strani. Kad 10000 ljudi treba pustiti kroz doslovno nekoliko rotacijskih vrata, šanse za uspjeh su male. Tu dolazimo do organizacijskih vještina i nemogućnosti boljeg ulaza na stadion. A nije da se ovakve stvari događaju prvi put, one su pravilo. U beskonačnom čekanju uspijevamo ući negdje sredinom prvog poluvremena, a da nismo pregaženi. Ako mislite da je mukama po Maksimiru kraj, grdno se varate. Ušli ste na stadion - to nije garancija da ćete ući na tribinu. Na tribinu je nemoguće ući jer je toliko nakrcana i toliko ispunjena da su prilazne stepenice krcate i ne može joj se prići. Tko prodaje više karata od kapaciteta ne znam, ali znam da je to pravilo. Tko na ovaj način dovodi u opasnost ljude jer nema prohodnih izlaza i tko to ne sankcionira je jasno.
Prvi dio gledam na galeriji istoka - tko je bio na kišnoj tekmi, zna o čemu govorim - i vidim njihovu polovicu i gol. Koliko mogu primijetiti teren je uopće neigriv, oni ne prelaze centar, a mi i nešto sitno šansi promašujemo. Slijedi poluvrijeme i piš pauza - vrijeme za strateško iskorištavanje trenutka i ulaz na tribinu te pronalazak nekog slobodnog kutka. Uz puno muke, eto nas na rubu istoka prema jugu spremni za slavlje kad padne gol. Počinje drugo poluvrijeme i sad se barem nešto vidi. Kelava - Etto, Barbarić, Tonel, Cufre - Ademi, Calello, Badelj, Tomečak - Sammir- Beqiraj. Danas se dosta proziva Vahu na izbor taktike i ja tu nemam puno dodati. Ako ti treba pobjeda, onda je juriš, svim silama, od prve minute. Profesorovog kontroliranog rizika smo se nagledali i zlo nam je od toga. Vaha je unio čvrstinu i bolju obranu, ali mora biti svjestan da Dinamo uvijek igra napadački i da uvijek igra za gledatelje. Ovi smiješni Grci su toliko jadni i ograničeni da je sramotno da nas dobiju i to dvaput. Oni jadni nisu prešli centar triput u tekmi i zabili su gol. Dinamo ne može i ne smije igrati poput PAOK-a, bunkerica i na kontre. To može 'ajduk s raznim pirijama i sustavom 8-2-0, ali ne i Dinamo. Isto tako, ako trebamo rezultat ne možemo igrati s jednim napadačem. Puno puta sam dotaknuo pitanje toga famoznog 1 napadača. Pa to je katastrofa. Ajde, protiv puno jačih ekipa na gostovanju, ali ne i jučer. Na kraju je mahnito ubacivao napadače da su u igri bila sva četiri (uključujući Slepija koji se potiho vratio u ekipu). Ako može na kraju, mora moći i na početku, barem s dva. Drugi problem je bila organizacija igre. Pa što je to s balonima? Duge lopte s očima i organizacija igre u režiji Barbarića. Ne znam jesam li vidio tri suvisle akcije, sve ostalo su nabacivanja pred njihov gol. Da, Beqiraj je moćan u skoku i dobro je primao lopte i ishodio dosta prekršaja u zoni šuta, ali nije mogao sam. Nevjerojatno je da Vaha nije u hodu mijenjao taktiku jer su se nabacivanja u drugom dijelu samo još više pojačala. Kad smo igrali s četiri napadača, bili smo jači u skoku na svaku loptu, ali opet ništa konkretno. Njihovi stoperi su kao od šale nabijali i vraćali tu loptu. Njihova igra je bila organizirani bunker s 10 igrača koji se ne miču. Mi na njih idemo dugim loptama pa što bude. Nema pravog pritiska, nema probijanja krila, nema akcija. Srećom su se orijentirali isključivo na obranu jer bi problema za nas bilo i prije. Tek su u drugom dijelu malo krenuli više naprijed  i u prvoj kontri riješili tekmu. Cijela priča ima opravdanju u terenu i hladnoći. Tu se opet vraćam na infrastrukturu i terene koji se lede ili su poplavljeni po kiši. Katastrofa. Ako nešto mora biti savršeno i potpuno neovisno o vremenskim prilikama, onda je to teren. Pa bar bi tu mogli nešto poraditi. Teren mora biti sposoban za igru svih 12 mjeseci. Ovakav led je zaista podsjećao na tekmu s Olympiacosom i on pomaže bunkerašima i odmaže ekipama kao što smo mi. Vidjelo se da dečki žele i daju koliko mogu, ali to nije bilo dovoljno. Uslijed organizacije protivnika, katastrofalnog terena, našeg laganog straha i mentalnog pritiska važnosti tekme. Da ne pričam da su nam falili inače važni i standardni igrači (Bišćan - zbog svoje gluposti, Vrsaljko - zbog lokalnih idiota koji se osvećuju na igračima uslijed svoje nemoći, Chago - misteriozne ozljede). Uvertira tekmi su dosta loši rezultati doma i evidentan pad u formi. Nekako to sve kolidira s izostankom Chage. Vrlo zanimljivo, je'l da? Sammir je pao zajedno s ekipom i svi su željeli njegovo dobro izdanje u ovoj tekmi. To se nije dogodilo. Ne znam što je problem, ali u zadjih 5-6 tekmi vratio se na stare, loše predstave. S druge strane Badelj je i jučer ostavio dobar dojam i bio je sve bolji i bolji kako je sezona odmicala. Možda dočekamo obojicu u dobroj formi. Beqiraj je bio standardno koristan, ali ostaje onaj žal što on od početka ne igra s Rukavinom koji donosi brzinu i probojnost. Barbarić je opet imao svoj dan, a znamo što to znači. Kako je ispao smiješan kod gola, to nije istina. Mi uporno tražimo nekakve ofanzivne vezne, napadače, a nesušno nam treba stoper. To je nevjerojatno. Kupili smo Tonela i to je ubod desetljeća, ali mi nemamo rezervnog stopera. Imamo tri ukupno, a treći je Barbarić. To nije temelj za dobru obranu i ne može se u sezonu bez četiri ozbiljna stopera (mi imamo dva i to nakon što je Tonel povukao za sobom i Bišćana koji više voli tenis).

Što nam sad ostaje? Ništa, plakati nećemo jer smo na sve ovo naviknuti i sve nam je to poznato - imamo debelog iskustva, ali u krivim stvarima, u povijesnim porazima. Ostaje odraditi prvenstvo i kup, to arhivirati te maštati o sljedećem ljetu i još jednoj prilici. U međuvremenu treba otkloniti zlo zvano Štimac te zajedno s proljećem u Europi nadati se ligi 10, za početak.