Konačno nogomet

22.03.2011

Nakon dužeg niza godina gledali smo pravi nogomet u derbiju. I po igri i po prilikama i po golovima. A kad se igra nogomet, pobjednik je poznat...

Vaha je pokazao kako nema zajebancije kad je derbi u igri i tako smo postavili igru. Juriš od prve minute. S druge strane nije stajala pirija te je bilo lakše igrati nego obično. No, to je samo privremena pojava jer su tići trebali aktivan rezultat kako bi ostali u igri za prvaka. Gledat ćemo opet piriju i formaciju 5-5-0, bez brige. Uz otvoreniju igru smanjila se i grubost jer se kung-fu Pandže i slična sranja ne toleriraju više nigdje, pa tako niti u Hrvatskoj. S izostankom borilačkih sportova i pirije, ajduk jednostavno nije imao šanse. Akcije su se redale od prve minute i Dinamo je mogao povesti odmah na početku. U istom ritmu je nastavljeno i kasnije. Uslijed ozljeda nekih  igrača imali smo pretumbacije u zadnjem redu i startali smo u postavi: Kelava – Ibanez, Tonel, Barbarić, Cufre – Badelj, Ademi, Morales, Sammir, Tomečak – Beqiraj. Vrsaljko je kao ozlijeđen i ne može igrati (zapravo je jedan dan na operaciji, a drugi trenira – zvuči poznato? Čarli?) te je njegovu poziciju zauzeo Cufre, dok je na drugoj strani ordinirao Ibanez. Bišćan je također van te je uskočio Barbarić – do toga smo došli, da je Barbarić prva i jedina alternativa. Ademi je držao sredinu s Badeljom, Morales je šibao po lijevom krilu, Tomečak po desnom, a Sammir iza Beqiraja. Generalno gledano, paralizirali smo ih. Ademi je odigrao odličnu partiju, Sammir je bio kao u najboljim danima. Uz napomenu kako je sredinom prvog poluvremena nestao da bi se opet vratio u drugom. Morales je bio neprepoznatljiv. Toliko rastrčan, sjajan u obrani i u napadu, jednostavan i efektan. Beqiraj naprosto nezaustavljiv. Tolika energija i trka, pritisak na protivnika, nevjerojatno držanje i čuvanje lopte, stalna opasnost po gol te eurogol za potvrdu pobjede. Tomečak je izludio svog protivnika na boku i desni bok smo maksimalno koristili za prodore i ubačaje. Kompletna veza i napad su bili sjajni, ali potpuno u sjeni jednog čovjeka – Badelja. Čovjek je odigrao fenomenalnu utakmicu i naprosto se poigravao s tićima. Osim prvog gola, toliko dobrih akcija, dodavanja, kontrole lopte, oduzetih lopti. Badelj je bio pravi mozak i generator igre, ostali su se samo nadovezali. Gledati Badelja, Sammira i Moralesa kako igrom jednog dodira izbacuju cijelu obranu i dolaze u gol šansu je naprosto sjajno. Broj prilika koji je kreiran u cijeloj tekmi je ogroman, pogotovo za derbi. Ne nekih jadnih, već zicera. Problem realizacije je bio nevjerojatan, ali mislim da je problem psihološki. Očigledno je važnost tekme bila ogroman teret. Po slavljima golova se vidjelo koliko je ova pobjeda značila igračima.
Obrana je bila najslabiji dio tima i da nije bilo Tonela, ne znam kako bi to sve ispalo. Naši stalni napadi su ostavljali dosta prostora za njihove kontre i ta opasnost je bila posve realna. U par navrata smo lako mogli primiti golove, ali je nesposobnost tića spašavala naš gol. Ibanez je često ostavljao prostora igraču kojeg treba paziti te je zbog visini bio posve neprikladan u sprečavanju visokih lopti u peterac. S druge strane, Cufre može igrati na iskustvo, ali godine ga polako gaze. Jednostavno je prespor za ozbiljne tekme i time otvara dosta prostora protivniku da s brzim krilom radi probleme. Osim brzine, ima problem i s temperamentom, s grubošću i startovima kojima kompenzirama manjak brzine. Najvjerojatnije smo došli do kraja našeg puta s njim. Bio je odlično pojačanje kako lijevo, tako i na stoperu, ali ozbiljni euro nogomet može zaboraviti. Barbarić nije imao neki propust, barem ja nisam primijetio, ali već sam lamentirao o njemu. Što dalje od Dinama. Da se obrana pokaže u punom svjetlu, pobrinuo se još jedan moj miljenik, Kelava. Njegova intervencija a'la Almunia mogla nas je koštati gola krajem prvog dijela. Nema tu kruha.

Sve u svemu, odlična igra, komotna pobjeda i još jedan naslov prvaka. Vaha je ovaj put briljirao te potpuno pregazio tiće. Sad nam još samo ostaje dupla kruna da proširimo patnju juga i „još jedan“ pokušaj u Europi za nekoliko mjeseci. I da, Vejiću, kako sada san?