Kaj je Mamiću

16.01.2007

Došla je i Nova godina, stigle su i nove pripreme, a isto tako i dugo očekivani spisak prekobrojnih. I evo nam iznenađenja...Nowotny, Agić, Cvitanović, Anderson. Još mi tu fali Vukojević, ali ima vremena, mislim da obzirom na konkurenciju nema šanse zaigrati. Pitanje je što je čudno u toj priči?! Čudno je to što je naš gazda Maminjo konačno došao u svijet realnosti i što mu njegovi ljubimci više ne trebaju. Kako sad odjednom ti velikani nisu potrebni? Nećemo biti naivni i misliti kako Ivanković pokazuje čvrstu ruku i kako je to njegova odluka, zna se da treneri u Dinamu ne donose takve odluke. Odjednom ta velika pojačanja ne zadovaljavaju kriterije Dinama. Otkud to? Kako malo zadovoljavaju, malo ne? E sad, svi mi znamo da su katastrofa jer smo ih gledali, ali naš junak ih je dovodio i slijepo im vjerovao. Ono što mene interesira, gdje je nestao "Boli me kurac što trener misli!" i kako odjednom profesor može prekrižiti neke igrače (npr.Andersona) , a Kuže to nije mogao.
Kaj je Mamiću? Kak sad to? Jedan trener ih se ne može riješiti, a drugi može! Bilo bi lijepo posuti se pepelom, ispričati navijačima na inzistiranju na istima, te Kužeu na miješanju u kadrovske križaljke, nametanju igrača i obračunima preko novina zbog istih.
Nakon što je svojim menadžerskim sposobnostima potrošio brdo love, doveo škart igrače i rasturio fenomenalnu momčad, sad mu je došlo iz dupeta u glavu. No, bojim se da je stvar kratkog daha...spominje se Olić kao "pojačanje"...Jesus...samo ne to, nemoj od mog Dinama raditi lakrdiju!

S druge strane brat mu i dalje predstavlja jednu veliku negativnost. Em što je i sam sudjelovao pri dovođenju "pojačanja" (pitam se što nam slijedi kad postane sportski direktor), em nastavlja blatiti bivšeg trenera protiv kojeg je direktno rovario iznutra, em se sad dade nagovarati da odigra još jednu sezonu. Ostavi se kopački, a bogme i svih budućih funkcija na korist Dinama. Vrlo je zanimljivo kako se profesor brzo skompao s kapetanom. Sad mu je naglo neophodan u sljedećoj sezoni. Neophodan u čemu? U stajanju na terenu? U nikakvom doprinosu? U ispadanju iz igre i poroznosti u obrani? Profesore, ostavi se ćorava posla!

Osim igračkih eskapada naš je izvršni ponosan na novoustoličeni glasnogovornički tercet. Takav spoj spodoba još nismo vidjeli. Jagodića znamo od ranije. Taj se naradio na rušenju Kužea...od večera s novinarima, do rada s produženom rukom u obliku večernjaka. Na njega se isto može primijeniti ona predsjednikova :"Možda nisam fotogeničan, ali nisam ni Jagodić". Cvijanovića isto znamo...s telke...tako da smo dosta upoznati s njegovim likom i djelom. Ima li većeg mrtvog puhala od njega? Teško. Gdje ih samo izvršni nalazi? Možda mu se sami nude s dobrim referencama beskičmenjaštva i bespogovornog služenja? Kožul se tu manje ističe, valjda je i njega sram na okolinu. I što naši junaci rade? Prekidaju presicu zbog prosvjeda! Sad stanite, udahnite i razmislite o navedenoj rečenici! Ljudi kojima je posao komunikacija s novinarima ne žele s istima komunicirati jer im se ne sviđa kako neki od tih gledaju na klupska sranja. I naš izvršni je na njih ponosan. Pametnom dovoljno. Izbjegavati u širokom luku. Nikad se ne svađaj s budalom jer će te odvući na svoj nivo i uništiti iskustvom.

Uz sva ova zbivanja moram primijetiti i nekakvu netrepeljivost profesora prema Lončariću. Otkad je stigao u klub nešto serucka i polako mu sapuna dasku, priprema teren za povratak Turine. Profesore, Turine smo se nagledali, ne diraj Filipa!!!

I na kraju, možda ipak ugledamo kakvo svjetlo na kraju tunela, barem što se igrača tiče. Gore ne može, a žarišta nekvalitete su izvan igre. Ono što je bitnije, žarišta kvalitete su u igri, barem za sada.