|
Odigrana je prva
tekma s opakim Azerima na putu prema Ligi prvaka. Kako je
bilo? Dekor sjajan, vrijeme lijepo, rezultat odličan, igra
bljutava i neprobavljiva...tipični Jurčić.
Za sada nitko od
igrača nije prodan, a dovedeni su Vida, Krstanović,
Alispahić i Leko. Ekipa po imenima izgleda dosta jako i
svakako bolje od prošle godine. Ako se uzme u obzir
nositeljstvo na sve tri stepenice, ne možeš poželjeti više.
Ovu ekipu je u ruke dobio idiot Jurčić koji će sve učiniti
da ju sjebe i za to okrivi novinare. Za početak je izmislio
romb. To je sustav u kojem ćemo igrati i to će on uigravati.
Vida kao preskupo pojačanje je trebao biti na klupi (valjda
se čeka prodaja Vrsaljka pa da Vida uskoči na desnog beka),
ali je Cufre ozljedom sjebao koncepciju i zadnju liniju su
uz konja na golu činili Ibanez - Vida - Tonel - Vrsaljko.
Sredina (jebeni romb) igrali su Leko - Sammir - Alispahić -
Badelj. U napadu su bili Krstanović i Beqiraj.
Po staroj dobroj Kruninoj taktici, polako je dovoljno brzo,
ušli smo u tekmu kao na neku prijateljsku tekmu bez potrebe
za dobrim rezultatom. Nema tu nikakvog presinga, nema nekog
napada, kontrolirani rizik je ono što je in u nogometu i
Kruno to zna. Osim mlakog početka i teškog mučenja, ništa se
posebno nije događalo. Dinamo je kontrolirao loptu i ništa
više od toga. Igra je uglavnom išla preko Badelja i Leke i
to je to. Azeri su se stisli u bunker i bez problema
zatvarali prostor. Obzirom da s naše strane nije postojala
želja za golom onda su se i igrači držali centra i obrane.
Na stranu sparina i manjak kisika, ova igra je bila očajna.
Da stvar bude još bolja, Azeri su jedno 3-4 puta poslali
dubinsku loptu na samog Mpenzu koji je bez problema pored
Tonela i Vide dolazio u gol priliku i mogao zabiti u jedno
dvije situacije. Naša nemoć u probijanju tog bunkera bila je
očita, ali Kruno je vjerovao u svoje igrače i ništa nije
mijenjao jer on bi "uvijek napravio isto" (zvuči poznate,
je'l da?) i tako je nagrađen. Ovaj put smo mi koristili
taktiku duge lopte s očima (nakon što su Azeri shvatili da
tu nema neke opasnosti i malo počeli ići preko centra) pri
čemu je Badelj ostao sam pred golmanom i zabio za vodstvo.
Što smo još vidjeli od tog romba? Da je u totalnom kurcu i
da je Vahina igra s jednim napadačem 5 puta atraktivnija,
dinamičnija i opasnija po protivnika. Dinamo nije napravio
niti jednu priliku, napade smo završavali s najviše tri
igrača (na njihovih 8) jer Kruno ne voli previše izlaske
preko centra - obrana i kontrola su na prvom mjestu. Dva
napadača, ne da nisu dobili lopte, već su samo leđima igrali
rukomet s braničima, vraćali loptu na centar i ili se
uzaludno probijali sami kroz blok da bi došli nigdje. U par
navrata je bacanje Krstanovića ishodilo slobodnjake, ali
Ibanez je bio indisponiran na šutu.
Drugo poluvrijeme kreće da ne može bolje. U prvom napadu (s
tri igrača na njihovoj polovici) uspijevamo nabaciti s desne
strane da bi Krstanović (naravno sam u kaznenom) kroz šumu
Azera uspio prvi doći do lopte i promijeniti joj smjer za
2:0. Od tog trenutka nemamo baš neki poriv za napad i Azeri
praktički preuzimaju loptu i diktiraju tempo te sve više
napadaju. Kad kažem napadaju, mislim da kreću na gol i
dolaze u zicere kakve Dinamo nije imao i njihova nekvaliteta
nas spašava blamaže i niza golova u gostima. U pravom
trenutku Krstanović uspijeva izboriti penal (iako je sve
mogao riješiti elegantnije i ranije) i s 3:0 je stvar
završena. Mislite da je to sve? E nije, tek onda kreće show.
Klasični Jurčić. Stanimo na loptu, 10 igrača u obranu i iza
centra te jedan preko centra. Odmah sam se sjetio prvog
mandata i nisam mogao vjerovati da je taj konj ponovno
trener. Neće igrati...nitko, svi stoje i vraćaju loptu
nazad, nešto nevjerojatno. Ako se netko i usudi krenuti
naprijed totalno je sam i nitko ga ne prati. Napade smo
završavali s jednim igračem i to onim koji vodi loptu. Vidiš
Tomečaka po krilu sam juri, ali nema nikoga u kaznenom, nema
nikoga pred šesnaestercem. Nešto nevjerojatno. Igra bez
igre, bez presinga, bez dovoljnog broja igrača u napadu, bez
plana i ideje, ali glavno da je Jurčić zadovoljan.
Tonel je odigrao najslabiju tekmu u Dinamu, kao da je bio
odsutan i dosta je visio prvi dio. Vida u početku pleše par
puta, ali postaje sve bolji kako tekma odmiče. Ibanez bez
nekog učinka. Ako je i imao loptu na krilu nije ju imao kome
nabaciti, a brza igra po krilima je stvar prošlosti, tako
da...Vrsaljko jedan od najlošijih. Ne samo da ga nema prema
naprijed (jedina akcija kod drugog gola), nego toliko krivih
procjena i propuštenih prilika za sjajnim pasovima. Meni
izgleda kao da je imao striktne zadatke - samo obrana i
obrana i nikakav rizik i lopta uvijek prema nazad. Tipično
Jurčićevo maslo. Leko je bio iznenađujuće dobar, ali treba
ga ocijeniti s malo jačim ekipama. S Jurčićem je Chago svoje
popušio zbog stila igre, a brijem i da će Ademija sjebati.
Badelj prvo ime tekme, kapetan u pravom smislu. Preuzima
odgovornost, traži loptu, ne boji se protivnika i ide
naprijed. Znao je i griješiti i gubiti loptu, ali generalno
motor ekipe. Sammir klasično in and out. Dugo ga se ne vidi,
onda bljesne i pokaže klasu, pa ga nema. Generalno, borio se
s tri do četiri Azera jer mi akcije završavamo sa najviše
trojicom igrača. Ako se ta dvojica još loše kreću i ne
otvaraju, Sammir nema gdje s tom loptom, pa ga gnjavi i
ispada da nepotrebno davi, ali nije baš tako. Ovaj romb će
ga ugušiti. U vezi je još bio Alispahić koji mi nije ostavio
nikakav poseban utisak. Prije bih rekao da je prinova, nego
pojačanje. Neka me proba razuvjeriti u nadolazećim tekmama,
ali sam uvjeren da bi to bolje igrali i Sylvestr i Tomečak.
Spor, alibi lopte, izgubljene lopte..sistem "tko je to
bio...ah da, Alispahić opet". Napad je bio loš i to je
jedina istina. Beqiraj potpuno izgubljen, neprimjetan i
neučinkovit. Imao je jednu priliku glavom koju je fulao i to
je to. Krstanović se nešto trudio i trčao, držao loptu i tu
i tamo izborio slobodnjak, ali nemoćan kroz šumu nogu i u
ovom stilu igre 3 na 10 nema šanse. Zbog dva gola ga guraju
u igrača utakmice, ali niti blizu. Mišljenja sam da je Ruki
bolji igrač od njega. Mamić će ovim kupovinama sjebati
Rukija, Chagu i Ademija samo tako, a romb će sjebati cijelu
ekipu. Obrana se drži Kelave, vezni centra, a Sammir i
napadači su nabijeni jedni na druge i nema tu igre u
prostor, nema akcija, nema podrške sa strane i odozada.
Ono što fascinira je apsolutno nikakav doprinos s klupe u
smislu promjene igrača kojima ne ide, promjene stila igre
koji ne prolazi. Opet staro čekanje da se nešto dogodi. Ako
se zabije gol, super, a ako primimo, jebi ga. Strašno.
Trener nam je najslabija karika i definitivno bih volio
vidjeti Kužea s ovom ekipom.
Uzvrat je vrlo
brzo i nadam se prestanku šokova od prošlih godina. Prema
pokazanom s jedne i druge strane, gol nam ne gine, ali ako
zabijemo jedan, to je to.
|