|
Tekme s Malmom doma i Osijekom vani su nas odvele na krivi
trag. Nema nikakve promjene kod Dinama, to su bili samo
trenuci ludila Krune Jurčića i više se neće događati. Od
sada nadalje sve po starom, čitaj negledljivo.
U Malmo smo otišli potvrditi ulazak u Ligu prvaka, a nakon
tekme i potvrđenog prolaza, osjećao sam se kao da me
pregazio vlak. Bljutavo, depresivno i nikako sretno. Hvala
Kruno.
U tekmu nismo ušli niti blizu kao u Zagrebu. Umjesto napada
i ganjanja gola, stara "dobra" taktika branjenja rezultata
bila je u prvom planu. Naravno da to ne funkcionira, ali
kako to objasniti idiotu. Prvo poluvrijeme smo
"kontorlirali" igru i rezultat - čitaj - nismo primili gol,
a u drugom počinje show. Već na početku tekme Kelava je
skinuo zicer, a Šveđani su konstantno gurali s tu i tamo
nekom prilikom. U nadoknadi vremena Rukavina je imao prvi
zicer i priliku rješenja tekme, ali uspijeva fulati
nemoguće. Početkom drugog dijela Vrsaljko uspijeva dobiti
opravdani crveni. Dočekali smo konačno i taj trenutak koji
je bio pitanje prostora i vremena. Tu počinje silan pritisak
Molmo-a i totalna dezorijentiranost i panika u našim
redovima. Apsolutno nitko nije mogao stati na loptu,
organizirati i obranu i napad. Uskoro primamo prvi gol iz
slobodnjaka sa strane. Kovačić se miče lopti s puta, a
Kelava ne brani svoj kut i evo ti gajbe. Kelava skida još
par zicera, a igra je u potpunom raspadu. U tim trenucima
više ne mogu sjediti, a igra me sve više brine. Što je
najbolje, Rukavina ima još dva zicera, ali to nije bio
njegov dan. Obranu su potpuno nosili Tonel i Vida. Njih
dvojica su igrali sami protiv svih, a čistili su pred golom
svakih par sekundi. Da ih nemamo u ekipi, popili bi pet
komada samo tako. Uz njih je bio raspoložen Kelava koji je
dosta toga skinuo. U jednom od nabaca sa strane čak trojica
njihovih su se našla s loptom na pet metara, Vida je
zakasnio, a Kelavi lopta ide ispod ruke i evo ti pravih
problema. U igri je još samo jedan gol i prava Dinamo horor
priča može krenuti. U tim trenucima se i mirno stajenje čini
nemogućim. Calello je od isključenja igrao desnog beka i tu
je curilo kao kroz pipu. Ako napomenem da je Badelj odigrao
najgoru tekmu ikada, da se Leko nije vidio, a da je Beqiraj
potpuno žrtvovan neambicioznom i ziheraškom obrambenom
taktikom, da je Rukavina prosuo tri zicera, cijela priča se
svela na stopere i Sammira. Sammir je bio solidan, dobro je
držao loptu i pokazao da je klasa iznad Šveđana, ali što
vrijedi kad nema s kim igrati. Umjesto Beqiraja ulazi mali
Kovačić koji je imao grešaka, ali izgleda sve sigurniji u
sebe te pokazuje svoju tehničku dominaciju nad protivnikom.
On bi se definitivno trebao razviti u prvoklasnog igrača. U
svakom slučaju, nadoknada je trajala 5 minuta i to je bilo
dosta dugih pet minuta. Unutar tog vremena Kelava je skinuo
još jedan zicer i to je bilo to. Strašno olakšanje, ali vrlo
gorak okus. Sama utakmica nije bila dovoljna, nakon nje
kreće Jurčić te mainstream piskarala - zaboravimo utakmicu,
Dinamo u Ligi prvaka nakon 12 godina, ništa drugo nije
bitno. Jesus, kak nije bitno! Ne da je bitno, već je
krucijalno. Nije nas konj uveo u Ligu prvaka, već nas je
skoro sjebao, a na greškama bi se trebalo učiti - svuda osim
u Dinamu. Pa nećemo valjda kvariti atmosferu s takvim
glupostima kao očajnim pristupom, očajnom taktikom,
individualnim greškama. Naš trener zna najbolje i što mi tu
imamo pametovati. Ono što još više nervira je besramno
bahato i sramotno ponašanje tog istog lika na telki. Takva
količina samodopadnosti, egocentričnosti, arogancije i
samoljublja se rijetko viđa. Čovjek misli da je najbolji na
svijetu i probaj mu proturiječiti. Kad bi samo znao da je
najgori trener u povijesti, a konkurencija nije mala. No,
takve Mamić voli, kao što Kruno voli najgore igrače u
povijesti. To je ta specijalna veza na relaciji
gazda-trener-igrači. Važno je biti što lošiji i neće biti
problema. Umjesto analize sramotne igre i trenerovih
solucija, mi moramo sve zaboraviti jer smo eto, nakon 12
godina, u Ligi prvaka. To može Pacak zaboraviti i hvaliti na
sva usta tog konja i gazdu mu, ja bogme neću.
Da su stvari po starom, moglo se vidjeti na domaćoj tekmi
protiv Lučkog. Nešto tako loše i tako bljutavo nikada nisam
gledao. Da, bilo je vruće, da, igrala se europska tekma, da,
nije bilo Sammira i Badelja, ali stari moj, što je previše
je previše. Lučko je odigralo najgori bunker koji sam ikada
gledao i sretan sam što će takvi klubovi trajno u drugu ligu
uslijed smanjenja broja klubova u prvoj. Kad se riješimo tih
niš-koristi klubova, jebivjetara koji samo egzistiraju ničim
izazvani, možda ćemo gledati i normalan nogomet. Natrag na
tekmu. Lončarić - Cufre - Vida - Tonel - Vrsaljko - Kovačić
- Calello - Šitum - Pokrivač - Rukavina - Krstanović. Niste
fulali, dobro piše - Pokrivač ili još bolje Skrivač.
Nevjerojatno, ali istinito. Geniji su uspjeli dovesti
najgoreg igrača u povijesti kluba. Nakon što smo ga se
konačno i dosta brzo riješili te još i zaradili na njemu,
eto ga natrag. Nije dobar za Francusku, nije dobar za
Austriju, ali je dobar za Dinamo - nešto nevjerojatno. Kaže
Jurčić kako baš voli takve igrače - baš me to čudi. A
strašno voli i Calella. Ne znam što tamo ima voljeti jer tip
je u Švedskoj uspio izgubiti apsolutno svaku loptu. To
Mamićevo forsiranje njegova igranja zbog prodaje direktno
šteti ekipi. U toj silnoj ljubavi prema najgorim u
povijesti, čudim se kako ima mjesta za Kovačića ili Šituma.
Zar nije bolje vratiti Vrdoljaka i njega staviti pored
Calella, Leke i Pokrivača. Koja veza, do jaja. Natrag na
Lučko (ponesu me emocije i teško se suzdržati). Taktika je
bila gurati kroz sredinu i kroz najgušći blok. Jebeš krila,
jebeš brzinu, prodore sa strane, nabacivanja kad možemo kroz
sredinu. Kako izgledaju ti pokušaji? Lopta Kovačiću i on kao
nešto pokuša, ali ne može, pa natrag do obrane i opet isto.
Katastrofa. Jedini koji je igrao je bio Vida, u napadu i
obrani. Bez njegovog doprinosa ne bi pao niti taj jedini
gol. Drugo poluvrijeme (nema vrućine, čak i pirka vjetrić)
je nešto odvratno. Nema nikakve ideje o probijanju bunkera,
nema nikakve promjene taktike, tek neznatne promjene u
ekipi. Umjesto Krstanovića (koji svakom tekmom dokazuje da
je promašaj sezone) ulazi Beqiraj. Zašto uopće igrati s
Krstanovićem ako ne igramo po bokovima i ne ubacujemo lopte
na peterac? Pa nećemo valjda nagrizati atmosferu ovakvim
pitanjima. Pa Dinamo je u Ligi prvaka nakon 12 godina i
ništa drugo nije važno. Jesus! Promjena u napadu naravno ne
donosi ništa jer je problem u načinu igre. Vratimo se
Skrivaču. Evo teksta sa službene stranice kluba: "Protiv
Lučkog priliku je dobio i Nikola Pokrivač koji je pravo
nastupa imao tek u današnjoj prvenstvenoj utakmici.
Novi/stari igrač Modrih utakmicu je započeo na zadnjem
veznom, a potom zbog ozljede Cufrea zauzeo onu na lijevom
boku; na obje je pokazao kako će biti pravo pojačanje."
Stvari hodaju ovako. Čovjek je potvrdio ne samo da je
promašaj i nepotreban atak na blagajnu kluba (da se ponudio
igrati besplatno ne bih ga uzeo), nego je definitivno i
dokazano najgori igrač u povijesti kluba. Ne Running man, ne
Vrdoljak, već Skrivač. To je nešto nečuveno, nešto
neprepričljivo i nemoguće objasniti te prikazati. To se
treba doživjeti uživo. Ljudi, budite dio povijesti, dođite
na HNL u Maksimir kako bi jednog dana unucima pričali kako
ste uživo gledali najgoreg igrača Dinama ikada. Nešto tako
loše se ne može opisati riječima, to se mora pogledati.
Tekmu je počeo kao lijevi vezni: lagani trk lijevo od centra
10 metara u prostor protivnika, par koraka nazad, lopta u
noge i vraćena lopta stoperu ili Kovačiću i tako u
ciklusima. Po izlasku Cufrea koji se ozlijedio, dobio je
zadatak na lijevom boku. Da, ista ona pozicija na kojoj ga
je koristio Bilić (i na kojoj ga nitko na svijetu ne bi
koristio - ma ne bi ga ni ovako, ali posebno u takvoj tekmi
na toj poziciji). E, tu je krenulo. U vezi se možeš malo
skrivati, ali na beku nema te privilegije. Ponavljam, igramo
protiv Lučkog. Frajeri su prolazili bez problema, stvarali
prilike, čak pogodili i prečku, odigravali dupli pas i
ostavljali ga u prašini. Takvu sporost, takvo mrtvilo i
takvo ziheraštvo, alibi igru i odrađivanje bez truda nisam
nikada vidio. Vrdoljak je barem nešto pretrčao. Ali to
Jurčić voli. To su te ideje, lopta uvijek nazad, sporo,
polako i sigurno bez želje za golom. Pa majku mu, nismo tu
zbog golova, pobjeda i po mogućnosti atraktivne igre, tu smo
radi "kontrole igre i rezultata". Ma goni se konju napuhani
iz Dinama. Mislite da je tu kraj? E nije. Kad je vidio da je
vrag odnio šalu, odmah smo krenuli sa čuvanjem rezultata. Ne
samo da nije bilo želje za napadom, već su se stoperi 10
minuta (bez pretjerivanja) međusobno dodavali uz povremene
lopte prema Lončariću. Dakle čuvamo loptu na svojoj polovici
i njih troje se dodaju, tu i tamo priđe neki vezni i odmah
vrati loptu. Bravo, sačuvali smo prednost od jednog gola
protiv strašnog Lučkog. Tribine su u šoku gledale što se
događa i ostale bez teksta. Ovo je svakako bio vrhunac
bezobrazluka od napuhanka koji uopće nema pojma o nogometu i
Dinamu. Hvala Mamiću što si najbolju ekipu u zadnjih 5
godina dao tom liku u ruke. Svaka čast.
Kolumnu ću završiti u malo vedrijim tonovima. Izvučene su
skupine LP i igramo s Realom, Lyonom i Ajaxom. Može li
bolje? Konj će igrati "kontrolirani" nogomet s primjesom
bunkera i ako će Vida i Tonel biti na visini, nećemo se
osramotiti. Obzirom da je Ajax nama nekako najbliži, plaši
me činjenica da je na klupi lik koji je sjebao naš sjajan
skor s Ajaxom. U Europa ligi je imao dvije tekme s njima i
uspio obje spušiti...sličnom taktikom i načinom igre kao i
sada s Malmom. Pošto znamo da je tvrdoglav i znamo da neće
ništa mijenjati, ostaje nam samo nada u slučajnost i dohvat
trećeg mjesta. Tko zna, možda mu se dogodi trenutak ludila
te navali na Ajax kao što je na Molmo u prvoj tekmi? Nikad
ne znaš. Skupinu otvaramo s Realom doma i to će biti tekma
za pamćenje, a prije toga idemo na Poljud. Ako to spuši,
neka se stvarno nosi u ravninu 3PI. |