|
Stiglo je
buđenje nakon Reala i utakmica istine na Gerlandu protiv
Lyona.
Nakon
silnih hvalospjeva sjajnom porazu i dizanja u nebo i
maštanja o drugom mjestu, kako sam i očekivao, stiglo je
triježnjenje u Lyonu. Spušili smo 2:0 i još dobro prošli. U
prvi plan su izbila moja tri omiljena lika i svaki je
briljirao na svoj način.
Čin 1: Lipicaner
Kruno se odlučio staroj dobroj promašenoj taktici "branim se
i samo branim". Držat ću bunker i neću odustati, postavit ću
igru tako da nemam šanse prema naprijed i čuvat ću svoj gol
dokle ide. Ako uspije, divlji sam, a ako ne uspije
"skupljali smo iskustvo". Prvi problem je bila taktika u
kojoj se inzistiralo na destrukciji, a ne na kreaciji. Svi
koji znaju Dinamo znaju da to ne prolazi i da je samo
pitanje razlike kojom ćeš spušiti. Jebat ga kad naš Kruno
ima svoje ideje. On ne kuži da se uvijek i svakoga mora
napasti i natjerati ga da se brine o svom golu, a ne
razmišlja o našem. Ako je bolji, spušit ćeš, ali ćeš barem
dati sve od sebe i moći reći da si probao dobiti tekmu. U
toj situaciji ti nitko neće zamjeriti. Ovako i kad dobiješ
tekmu zlo ti je od bljuvotine koju gledaš. Mislite da je
bilo neke reakcije kod primljenog gola? Mo'š mislit. Čekaj i
brini da ne primiš još jedan, a ako nešto ugrabimo tim
bolje, ja sam divlji. Jesus. Drugi problem je postava:
Kelava - Leko, Tonel, Vida, Ibanez - Calello, Pokrivač,
Badelj, Sammir, Kovačić - Beqiraj. Izašao je s jednim
napadačem i Sammirom iza njega dok se po sredini terena
smucala ekipa teških "kreativaca". Na krilima su bili Badelj
i Kovačić. Nakon 10 minuta i dvije 100% prilike Lyona sve je
bilo jasno, ali nećemo valjda očekivati reakciju s klupe. Pa
0:0 je, nema potrebe za izmjenaom, mi guramo dokle ide. Lyon
je fizička strašno moćna ekipa i tu igraju brzina i snaga. U
toj konstelaciji snaga Kovačić je bio izgubljen i nemoćan.
Ja ne pamtim niti jedan prodor, ništa afirmativno, a njega
staviti da brani teren protiv fizikalaca je glupost jače
razine. Kruno je tek na poluvremenu shvatio, ali onda je već
bilo 2:0. Badelj nije ni blizu svojih najboljih partija.
Prodor nikakav, tu i tamo neka rola i mlaka kontrola lopte.
Beqiraj potpuno odsutan i odsječen, ali to je uvijek problem
kad igraš sam. Pod sam ne mislim kao jedini napadač, već kao
potpuno sam igrač koji igra protiv 6 njihovih jer se napadu
ne pridružuje apsolutno nitko, nikakva krila i slično.
Ibanez je za razliku od tekme s Realom bio potpuno zatvoren.
U cijeloj tekmi jedan prodor i centaršut na koji Beqiraj
kasni i na taj način sjebe jednu od dvije prilike u cijeloj
tekmi. U obrani je svako malo ispadao i vidjelo se da on na
toj tekmi ne može biti rješenje. Tonel i Vida su rješavali
što su mogli, ali bokovi su bili iznimno propusni te ih ja
ne mogu kriviti za stvorene prilike i golove Lyona. Posebno
se istakao Vida koji je odigrao lavovski. Zašto se takvi
igrači (Vida, Rukavina,..) sjebu ranim odlaskom iz Hrvatske
ili odlaskom u Ajduk i slične smiješne klubove? Gdje bi bio
da je izbjegao Njemačku i prije stigao u Dinamo?! Leko? Tu
dolazimo do mog pointa s tekme protiv Reala. Leko ne može
igrati beka jer je spor. Ja sam valjda jedini u Hrvatskoj
napisao kako je protiv Reala to bilo iznimno loše rješenje,
ali novinari znaju, a Kruno još bolje. Ne zna se gdje
preliti svu tu pamet. Ronaldo nije dao gol pa je valjda to
bilo odlično. Leko ga je spremio u džep. Jesus. Leko je
zujao na najjače i imao iznimno naklonjenog suca. U Lyonu je
po našoj desnoj strani curilo kao iz pipe. Bastos bi Leku
sredio u trenu, Vida bi čepio rupu, ali je Tonel ostajao sam
na Gomisu. Bastos i Gomis su radili dar mar po toj strani.
Čini li Kruno nešto? Naravno da ne. Je li isprika što mi
nemamo back-up za desnog beka? Nije. Kaže Kruno kako Tomečak
ne želi igrati desnog beka i zato ga neće tamo gurati. Pa
tko ga pita, konju jedan. Pozicije su izborni predmeti?
Tomečak je 90% svih tekmi do ove godine igrao kao desni bek,
a ostatak kao desni vezni. Ako je situacija takva da nemamo
rezervnog čovjeka, logično je da Tomečak to odigra, a ne
stari Leko. Em je brži, em ima više energije i barem bi
trkom mogao pratiti njihove igrače. Nema tu pomoći. Sammir
je najbolji primjer krive taktike i upotrebe igrača. Tijekom
prvog dijela i polovine drugog igrao je iza Beqiraja i nije
lopte vidio. Nije ga bilo nigdje, a ako bi i primio loptu,
trojica su ga brzo rješavala dok su svi ostali gledali
uključujući i Badelja. U zadnjih dvadeset minuta dolazi do
transformacije. Na poluvremenu izlaze Badelj (zbog ozljede)
i Kovačić, a ulaze Šimunić (na desnog beka) i Tomečak (na
desnog veznog). Ibanez ide na lijevog veznog. Tek nakon 75
minuta izlazi Pokrivač i ulazi Rukavina. U tom trenutku
igramo s dva napadača i Sammirom iza njih dok su na krilima
Ibanez i Tomečak. To je već druga pjesma. Da se ovako igralo
od početka i da su se borili kao da sutra ne postoji, nitko
ne bi riječ rekao. Moram napomenuti kako Lyon u tom trenutku
ima 2:0, kako vadi Gomisa iz igre i malo staje na loptu, ali
svejedno...Po lijevom krilu više nije curilo. Joe je sve
rješavao sigurno i mirno dok se frajer s druge strane nije
niti usuđivao krenuti na njega tako da je imao jako puno
vremena na lopti. Bez Gomisa su otupili prema naprijed, a
Sammir je konačno vodio loptu i organizirao igru s naše
polovice. Od tog trenutka postaje najbolji igrač, dominira i
nitko mu više ne uzima loptu, hrva se s njima i traži naša
dva napadača. Mislite da je Lipicaner naučio lekciju? Ne
zavaravajmo se. Sa mnom su bili u društvu Francuzi koji su
se čudili kako nije bilo nikakve reakcije nakon golova, kako
nije bilo nikakvog truda i da je to sve za drek. Kak da im
objasniš?
Čin 2: Skrivač
Prije koju kolumnu sam vas pozvao na domaće tekme kako bi
svjedočili najgorem igraču u povijesti kluba. Još jednom je
pokazao sve svoje "kvalitete". Čovjek ne da je loš, nego je
bolesno loš i samo totalni kreten može tu kreaturu dovesti u
klub. Samo totalni kreten ga može stavljati u igru i samo
totalni kreten ga ne vadi van nakon svega što je prikazao.
Izašao je tek u 75 minuta kad više stvarno nije imalo
smisla. To su ti, kako Kruno kaže "igrači koje volim", to su
ti njegovi. Nikakav doprinos, trčkaranje u mjestu i svaka
lopta prema nazad. Nakon silnih promašaja iz izrađenih
akcija, Skrivač je idealno uposlio i ubacio u for Gomisa
koji takav poklon ne propušta. Ja to ne mogu opisivati jer
je to nemoguće opisati. Najbolje je pronaći golove na netu i
vidjeti svojim očima. Ne, to nije bio jedino gaf, bilo ih je
milion i nisu prestajali. Ali čovjek ostaje na terenu jer
Kruno voli takve igrače. Zašto smo mi kažnjeni s tim
likovima? Zašto smo mi kažnjeni s Mamićem? Zajebimo spike o
ustroju kuba, o prodajama, o Ligi prvaka, to je čovjek koji
dovodi Jurčića za trenera (nakon što se vidjelo da ne
vrijedi ništa), to je čovjek koji dovodi Skrivače u klub i
bogato ih plaća (gdje su im bile oči prvi put). Ne mogu
dalje jer je ovo teška tema, a slijedi mi još teža.
Čin 3: Kelava
Sveti Ivan Kelava, najbolji golman u povijesti, repka i te
spike. Kao i kod Leke, potpuno sam usamljen u mišljenju da
on nije golman za Dinamo, da je prosječan golman koji više
radi problema, nego koristi. Usuđujem se reći kako je kriv
za oba gola. Da, skinut će zicer jedan na jedan s 5 metara
(kao što je i skinuo krajem tekme), ali sve ostalo je koma.
Kod prvog gola Gomis kreće sam i dolazi na 18 metara. Vida
ga već zatvara i ovaj ne može dalje. Što radi Kelava? On ide
naprijed! Kuda? Ne znamo, izlet u nepoznato. Eto, došlo mu
je da krena makar nema potrebe i makar bi Vida sve to
riješio. Gomisu bi ostalo samo pokušati pucati i to bi bio
lak zalogaj i za lošeg golmana, ali naš Kelava ne misli
tako. On želi istrčati i on će to učiniti. Gledao sam u
analzi tekme kasnije da je bio na 7 metara od gola kad ga je
ovaj lobao (jedino to je i mogao - Vida ga je već zatvorio).
Ispucavanja neću niti spominjati kao ni našu igru koja
uključuje niz povratnih lopti Kelavi, po mogućnosti pod
pritiskom protivničkih napadača. Kod drugog gola, tipični
Kelava (i ne samo kod gola, već kod svakog kornera). Izvodi
se korner, lopta ide na pet metara, a Kelava čuva gol liniju
kao da je rov (tu mu se ne izlazi). Svaka lopta u pet metara
mora bi golmanova da ga jebeš. Ne, ovaj je ukopan. No nije
ukopan da ne mrda, već nesigurno ukopan. Znači, krene i onda
stane i vrati se. Ima li goreg? Naravno da lopta pada na 5 i
da ju frajer samo zakucava. Jesus. Spasite me i Kelave. Gdje
su stari dobri Ladić i Koch?
U svakom
slučaju, sami smo se pobijedili i to ćemo nastaviti činiti.
Sljedeća tekma je ključna za cijelu priču. Za bodove, za
golove, za neke pare i za mogućnost osvajanja trećeg mjesta
u grupi. Ako sjebemo s Ajaxom, samo smo sudjelovali. Ovaj
isti konj je vodio prije par godina i u Amsterdamu se branio
(što očekujem od njega i sada, a to će značiti poraz i ništa
drugo), a doma je bila specifična tekma u kojoj smo
dominirali i primali golove. Obrana nam je sada puno bolja,
napad i veza također i sve će ovisiti o odabiru taktike i
igrača. Tu odlučuje samo jedan čovjek.
Kad smo kod njega, bilo je frke protiv Šibenika u HNL-u. Sve
je dobro hodalo do 2:0, ali onda je Šibenik dao gol i
shvatio da bi mogao i napasti. Od tog trenutka je bilo
negledljivo. Pritisak na Lipicanera raste i toplo se nadam
da će doseći kritičnu točku te će ga se najuriti kao i
pijanca u prvoj godini Lige prvaka. To be continued....
|