Ajmo tamburaši, udri

07.11.2011

Uspjeli su. Mamić i Kruno su opet ušli u povijest. Dva moja najdraža trenera, Profesor i Lipicaner, upisani su zlatnim slovima u negativnu Dinamovu povijest. Oba su uspjeli doći do najvećih poraza u Europi (4:0). Kakav uspjeh. Treba to znati i nije bilo lako. Pokušavali su drugi kroz 50 godina i nikako, a ova dvojica odmah. Hvala ti Mamiću na svim radostima koje si nam priuštio, od trenera do igrača, od negledljivosti do debakla.

Obzirom da sam Lipicanerov Dinamo u Ajax Areni gledao prije dvije godine, očekivanja mi nisu bila velika, znao sam što me čeka. Umjesto napada, bunkerica, umjesto brzih prodora, stajanje i čuvanje rezultata dokle ide. Zvuči poznato? Naravno, Kruno at his best. Ništa, po običaju, nije naučio iz prve utakmice. Tamo je imao fatamorgane o našem pritisku i dominaciji, a sada je odlučio poštediti nas tog pritiska i potpuno se posvetiti teškoj obrani s molitvom da nula traje što duže. Ako primimo gol (zar netko sumnja da ćemo ga primiti!), ne znamo što ćemo i još ćemo pasti u depresiju te se potpuno predati. Istrčali smo u sastavu Kelava - Vrsaljko, Vida, Šimunić, Ibanez - Calello, Leko, Badelj, Kovačić, Sammir - Rukavina. Povukli smo se u svoj prostor i u bunkeru čekali njihove napade. Obzirom da je show pred Kelavom počeo od prve minuti, svima je jasno kako je ta obrana izgledala. Cijela utakmica je bila knjiški primjer kako stvari ne raditi (Dinamo) i kako ih raditi (Ajax). Krenut ću redom. Prvi gol. Kako ne raditi kontru i kako raditi kontru na kontru. Krenuli smo u napad poput poplave, glavno da mi idemo, nema smisla, nema pravaca kretanja, nema organizacije (čisti Jurčić zar ne?). Naravno da se ništa nije izrodilo od toga jer mi nismo u stanju izvesti pravu kontru. Rezultat je izgubljena lopta Ibaneza i napad Ajaxa po desnoj strani gdje više nema igrača (zanimljivo). Ibanez je zaostao u protivničkoj polovici, lopta ide na krilo koje s jedne strane zatvara Joe, a s druge strane Kovačić. U isto vrijeme Wiel trči prema našem kaznenom. S tribine se vidi da će se odigrati peta, ali Joe to ne vidi. U isto vrijeme Calello zvani Rukice, ne prati svog igrača već ga gleda. Ovaj fino utrčava u prostor, prima loptu i sam se sjuri prema Kelavi iskosa. Rukice ga onda odluči pratiti, ali je sad već malo kasno. Vida smatra da je bolje vagati svoje mjesto i ne zatvoriti igrača dok ovaj prilazi sam na pet i zakucava loptu pod prečku. Kelava ovaj put nije skidao niti situacije jedan na jedan. Gol dva i lekcija dva. Kako se ne iznosi lopta van i kako se stvara pravi pritisak. Drugi gol je čisti rezultat ekipnog pritiska (onog o kojem Kruno bulazni, a nema pojma). Cijela ekipa Ajaxa nas je stisla na našoj polovici (ne jedan ili dva igrača, već svi) i u roku keks oduzela loptu. Oduzimanjem lopte ispali su Sammir, Badelj, Leko i Calello. Kreće munjevita kontra u kojoj krilni igrač bježi Ibanezu i ulazi iza leđa Vidi i Šimuniću. Lopta ide između naših dvoje zbunjenih stopera, a Kelava opet krivo procjenjuje i istračava izletom u nepoznato. Sulejmani - gol. Lekcija tri: brzo kretanje, jednostavne kombinacije i igra od prve. Kovačić pušta igrača na boku da slobodno prođe pored njega u prazni prostor krila (nema smisla da ga prati, netko drugi će). Leko potpuno odsutan trčkara za čovjekom koji prima loptu. Rupu kao puni Šimunić, ali dupli pas je odigran i on ispada iz igre. Lopta je na krilu, Ibanez pokušava zatvoriti igrača, ali kasni. Lopta ide u naš kazneni i Eriksen bez problema vara Vidu te lopta dolazi do Jonga koji je zabija pored Vrsaljka. Puno lekcija iz ovog gola, no što vrijedi kad je naš Murinho najpametniji. Lekcija 4: kako se stvarno izvodi kontra. Duga lopta u naš prostor, Vrsaljko ispada iz igre nakon jednog okreta frajera koji počinje trčati prema našim stoperima. Lodeiro trči u suprotnu stranu križajući se. Vida i Šimunić se povlače, ali Vida nema za potrebu zatvoriti igrača koji trči na njegovu stranu, više mu se sviđa čuvati Šimunića i s njim zatvarati čovjeka s loptom koji ih odvlači od prave prijetnje (zajedno smo jači). Lopta se proslijeđuje čovjeku koji sam ulazi u kazneni i Vida ga više ne stiže zatvoriti. Kelava prima još jedan branjiv gol.
Sve u svemu još jedna katastrofalna partija Sammira, Badelj je još uvijek u lošoj formi i neprepoznatljiv po krivo dodanim loptama. Od Leke i Calella se niti ne očekuju čuda, Kovačić ne igra obranu (zašto onda nije na Sammirovom mjestu nitko ne zna), usamljen napadač je potpuno odsječen i nema nikakvu šansu, a obrana bez Tonela (očigledno i Cufrea) ne liči ni na što. Kako Kruno vodi igru? Po običaju, kad je kasno stavlja igrače koji su trebali odmah igrati. Tomečak ulazi umjesto Calella na poluvremenu. Nakon toga ide famozna zamjena napadač za napadača. Ovaj je kao loš i ništa nije napravio, sigurno će ovaj drugi biti bolji. Jesus. I kod 3:0 vadi odsutnog Sammira i stavlja Šituma (to su varijante - predao sam se i baš me briga, a zapravo su to igrači koji trebaju igrati od prve). Ulaskom Šituma stvari su malo živnule, imamo i pokoji šut prema golu, igra se dinamičnije, ali bez rezultata.

Od želje za igranjem Lige prvaka do želje da se muke prekinu. To je put koji vam Mamić i Kruno mogu garantirati. No to nije sve, Kruno i Mamić se mogu upisati u generaciju koja je najlošija u povijesti Lige prvaka. Stvarno divljenja vrijedno dostignuće. Ali s Krunom idemo do "koske". Nabijem te na kosku i tu neznalicu arogantnu.
Ako mislite da smo gotovi, e nećeš majci. Po dolasku na Pleso, našu slavnu povorku su čekali tamburaši i svi su igrači morali pjevati i pljeskati. Slavilo se među njima samima s kiselim osmjesima. Jesus. Ovo može samo Mamić. Što je previše je previše.

Ostaje još Real u Madridu i Lyon doma. Na bodove više ne računam, a i gol mi izgleda kao znanstvena fantastika. Puta u Madrid se već strašno bojim. Samo da ne svjedočim još jednom povijesnom porazu.