|
Bojazan gostovanja u Madridu bila je opravdana. Ne da smo
stradali, nego smo zgaženi kao crvi i samo nas je spasila
milost Murinha.
Kruno nije iznenadio, kad netko ne zna, ne zna i nema mu
pomoći. Kako budali dokazati da je budala? Vida opet na
desnom beku, bravo majstore! Alispahić (jedan od njegovih
igrača uz Calella i Pokrivača) u prvoj postavi odmah po
povratku u ekipu i baš u Madridu, bravo majstore. Cufre u
ekipi nakon što nije igrao niti jednu tekmu i to na stoperu.
Koliko smo stoperskih parova isprobali ove sezone nakon što
se kombinacija Tonel-Vida dokazala? E moj arogantni,
nesposobni konju koji ne znaš. Glavno da se netko uči i
uživa, ostalo nije bitno.
Sastav: Kelava - Vida, Tonel, Cufre, Ibanez - Badelj,
Alispahić, Sammir, Kovačić, Calello - Beqiraj. Opet smo se
došli braniti koliko ide, opet smo lutali s postavom i
rasporedom, čista katastrofa. Utakmica nije niti počela, tj.
bila je sedma minuta i već smo gubili 3:0. Mirisalo je na
totalnu katastrofu protiv druge postave Reala (iz prve su
igrali Alonso, Benzema, Oezil i Ramos), ali je na
poluvremenu i pri 4:0 Murinho izmjenio još trojicu (izašli
Ramos, Alonso, Oezil) i tako usporio rast rezultata. Nakon
6:0 i pred sam kraj tekme, još su se malo opustili i tu smo
im uspjeli uvaljati dva gola za malo bolji dojam i prve
golove u Ligi prvaka.
Početak je bio katastrofalan, a pokazana nemoć negledljiva.
Nas kao da je netko usporio nekoliko puta, a njih ubrzao i
stavio kadrove u isti film. Osim potpunog straha na našoj
strani i blitzkriega na njihovoj, osnovni problem je totalna
nemogućnost otpora u tri osnovne kategorije: brzina, skok i
snaga. Apsolutno smo kasnili na svaku loptu, apsolutno smo
gubili svaki zračni duel i apsolutno smo bili nemoćni u
duelima do te mjere da je to nešto nevjerojatno. Oko desete
minute si mislim kako za igru na ovoj razini moramo potpuno
promijeniti osnovni izbor igrača. Kad gledaš Real, apsolutno
je svaki igrač viši, brži i snažniji od našeg. Jednostavno
treba odbaciti male igrače, spore "tehničare", one pune
želje, ali slabih fizičkih predispozicija. Nakon Madrida i
Lyona ove stvari su očite. Jasno je da ne možemo imati takvu
ekipu, a da još posjeduje i tehničke kvalitete, ali ovako ne
možemo igrati na najvišoj razini. Naš glavni vezni igra na
mahove i uglavnom stoji. Prvi sljedeći je spor i fizički
slab, ostali vezni nisu vrijedni spomena. Bekovi su niski i
bez posebne kvalitete ili ih uopće nema. Bez fizičkih
predispozicija više nema nogometa. Natrag na tekmu. Početak
iz najgorih noćnih mora. Lopta ide na našu desnu stranu,
Oezil se uspijeva ušuljati iza Vide dok Badelj za njim
kaska. Benzema odigrava Oezila kojeg Badelj ne blokira dok
Vida ostavlja Benzemu samog. Kovačić i Calello su gledatelji
na terenu, a moj prijatelj Kelava izvodi slavni skok u
mjestu bez ispružene ruke - posebna golmanska tehnika
"učinio sam sve, ali nisam mogao do lopte". Lopta mu prolazi
uz ruku i opravdnje nije kako nije vidio jer je vidio i bio
je na dobroj strani. To je razlika između prosječnog/dobrog
golmana i top golmana. Top golman bi skinuo ovaj udarac.
Drugi gol. Oko centra uz out liniju Oezil prebacuje stranu.
Duga lopta na drugu stranu. Vidiš da ide na Callejona, ali
vidiš i Vidu kako bez problema ima tu loptu i kako je treba
u zraku izbiti. Nećeš majci. Vida čeka, mjerka, kasno ide na
loptu i Callejon je viši i jači. U skoku šalje loptu u for
Benzemi te odmah sprinta prema gola. Tonel zatvara Benzemu,
ali Callejon ostavlja Vidu u prašini i uz dupli pas zabija
golčinu. U četiri poteza i skok, dupli pas, šut zabijaju za
2:0. Treći gol. Diarra prima loptu na desnom krilu i u
križanju Alispahića i Ibaneza Alispahić ga zatvara, a Diarra
predaje loptu u for Higuainu kojeg Cufre ne zatvara odmah
već ga prati. Higuain ga položi na pod i uz korner crtu
krene sam na Kelavu. Kelava više ne brani niti zicere. Choby
će i za ovaj reći da se nije mogao braniti - s Kelavom na
golu nije, ali da je krenuo prije, a ne ga gledao i da je
zatvorio prostor nema šanse za gol. No, to nećemo nikada
saznati. Mislite da je Alispahić produžio korak, potrčao i
pokušao uhvatiti Higuaina te pomoći Cufreu? Budimo ozbiljni,
ipak je to Jurčićev igrač, onakav kakvog on voli imati u
ekipi. Gdje ih nalaze? I igrače i trenere! Hoćemo li
dočekati kraj Mamićeve diktature u voljenom klubu? Četvrti
gol je teška smijurija. Ibanez prima loptu na lijevom krilu
i gura za Alispahića. Sahin ga zatvara isti trenutak,
oduzima loptu koja odmah ide za Higuaina koji lakoćom okreće
Ibaneza i sam kreće na Cufrea. Calello sve to gleda s
velikim zanimanjem i tek nakon odlaska Higuaina malo potrči
(to su ti Krunini igrači). Benzema se križa s Higuainom i za
sobom vuče Tonela. Obzirom da je Higuain brži od Cufrea
otvara mu se prostor i puca s 18m. Kelavu nisu naučili da se
lopta ne odbija natrag u prostor već u stranu, u korner,
hvata se, sve se radi s njom osim slanja natrag u
kazneni. Vida je opet izgubljen (čudi nas to), a Oezil iz
odbijanca sprema loptu u mrežu. To je bilo dosta golova za
prvo poluvrijeme. Broj prilika za gol je bio još veći i
vrtuljak koji su s nama radili je nevjerojatan. Bilo nas je
posvuda. Da bih bio pošten prema Kelavi, moram spomenuti
jednu obranu Coentrao-u (ništa lakši ili teži šut od tri
koja su ušla u gol). Drugo poluvrijeme kreće petim golom
Reala i drugim Cellejona. Naša kompletna zadnja linija
ispada dugim dodavanjem i Callejon sam izlazi na Kelavu
(tzv. neuspjela offside zamka). Tom prilikom želi Kelavi
dodati loptu, doslovno. Puca toliko slabo i u Kelavin kut,
ali ovaj primjenjuje onu istu tehniku kao kod prvog gola -
skok prijelom u mjestu s k'o fol pruženom rukom...Jesus. Uz
kompletnu zadnju liniju apsolutni krivac za ovaj gol.
Slijedi još nekoliko prilika Reala gdje njihova dva miješaju
naših 6-7 i gdje Kelava skida dva tri šuta (tek toliko da
bude naš najbolji igrač). Šesti gol je remek djelo gdje
Higuain i Benzema duplim pasom i proigravanjem petom čine
Cufrea, Tonela i Badelja totalno smiješnim. Ovaj put Kelava
nema što tražiti u direktnom susretu s Benzemom. Uz izmjenu
Alispahić za Leku na poluvremenu, u zadnjih pola sata
ulazimo s Tomečakom i Ademijem umjesto Vide i Sammira. Pred
kraj je barem jedna naša akcija urodila plodom. Prije
izlaska, Sammir predaje loptu na bok Ibanezu kojeg ne
zatvaraju dobro i koji, nevjerojatno, daje savršenu loptu za
Beqiraja u kaznenom. Ovaj između dva Realova stopera glavom
zakucava loptu za naš prvi gol. Ako ništa, barem smo zabili
i to krasan gol iz prve suvisle akcije. U zadnjim minutama
nakon jedne akcije zabijamo drugi gol uz puno sreće, grešaka
Realovih igrača i snalažljivosti Badelja i Tomečaka.
Kako su igrali ključni igrači? Nikako. Badelj je potpuno
odsutan i niti sjena onom iz prošle sezone. Potpuno nemoćan
uz bezbroj krivih dodavanja i izgubljenih lopti. Nisu
uspjevala niti dodavanja bez pritiska na pet metara. Sammir
potpuno nemoćan i odsječen, ali na trenutke je izgledao kao
naš najbolji igrač. To dovoljno govori o ostalima. Kovačić
je neosporan talent i igrač kojeg vrijedi gurati, ali ne u
ovakvim utakmicama. Za razliku od Jurčića ja ne mislim kako
trebamo učiti i uživati (uživati u ovakvim porazima
možda?!). Rekao sam i nakon tekme u Lyonu kako dečko ne može
još igrati ove tekme i to se opet pokazalo. Apsolutno
nevidljiv i apsolutno nemoćan prema Realu. Calello? Budimo
ozbiljni, treba li komentar? Alispahić? Cufre, Ibanez, Vida
ne beku?! Ništa od toga. Nemamo organizaciju, nemamo igru,
nemamo pravi izbor igrača na pravim pozicijama. Ono što
imamo je potpuno neadekvatan trener kalibra Slaven Belupa i
Istre, promašene taktike, nepoznavanje kluba i igre, krivo
kupljene igrače i "prekrasnu" upravu - siguran sam da se
gospođa Božica lijepo provela u Madridu. Ja znam da ja
jesam, ali ne na račun drugoga. Za bolje sutra pod hitno se
riješiti dinastije i svih njihovih priljepaka tipa Jurčić, a
onda i Bilić ako ćemo na nacionalni nivo.
Ostala
je još jedna tekma s Lyonom doma. Oni trebaju pobjedu za
bilo kakvu šansu za prolaz, a mi možemo samo pokušati doći
do prvih bodova. Onda se sjetim Jurčića i kontrolirane igre
(čitaj orijentacije na obranu i čuvanje nule dokle ide).
Želje za Novu Godinu? Mamić i Jurčić van iz kluba. |