Dvanaesti igrač

19.02.2007

Bolest. I to teška bolest. Ja to više ne mogu probaviti, a mislim da bi se psiholozi morali pozabaviti fenomenom protivnika u utakmicama s Dinamom. Ta je bolest možda i neizlječiva.

Sudac je kriv, on je Dinamov dvanaesti igrač...Sudac nas je opljačkao..Sudac je uništio utakmicu...Tome nema kraja, a sad se stvarno prešlo svaku mjeru. Apsolutno fascinira ta nevjerojatna potreba da se ekipa konstantno vadi na suce, a nikad se ne zagleda u svoj igrački kadar te prikazano na samoj utakmici. Do sada su se sucima najviše bavili hajdukovci. Njima je uvijek sudac kriv za neuspjeh i nema veze s kim igraju te u kojem takmičenju. Oni su kao takvi van svake konkurencije i predmet posebne analize. Danas se bavim svima ostalima. Ono što je zanimljivo, danas se apsolutna svaka ekipa, uključujući i one seoske, vadi na suce u utakmicima s Dinamom. Čovjek može shvatiti subjektivnost, osjećaje, ovo i ono, ali barem malo zdravog razuma ne bi škodilo. Otkud tolika potreba za pobjedom nad Dinamom na silu i otkud toliki pritisak na suce? Vjerojatno je dio nogometne škole, nema druge. Obzirom da se proširilo na sve sportove i normalna je pojava, sigurno se uči na treninzima.

I Međimurje i Osijek i Rijeku i sve ostale su pokrali suci u korist Dinama. Pa to je nevjerojatno!!! Razumijem želju za pobjedom, ali ne treba pretjerivati. Pa vi ste svi premali klubovi da bi s Dinamom igrali u istom natjecanju te bi vam svaka utakmica s Dinamom trebala predstavljati čast. No, iznimna potreba za pobjedom izgleda zamrači um i sve ode k vragu. Pa nije sramota izgubiti od Dinama! Zašto izmišljati suce, kišu, sunce, zimu, ljeto...dovoljno je zagledati se u svoje kvalitete i objektivno ocijeniti situaciju. Utakmica se dobija na terenu gdje igraju igrači. Ako si slabiji, neće ti ni deset sudaca pomoći. Čini mi se kao da je sustav vrijednosti pomaknut te opće stanje nacije posebno dolazi do izražaja u sportu. Jedna riječ: odgovornost. Hrvatima je uvijek netko drugi odgovoran, nikad oni sami. Kao i na poslu, tako i u sportu...ja nisam kriv, to je netko drugi. Pa daj imaj muda i reci kriv sam ako si kriv. Ja sam uzrok toga i toga, a ne netko treći. No, kod nas izgleda odlučuje samo sudac, a pritisak počinje i danima prije utakmice. Već se unaprijed stvara alibi izgovorom na suca. Pa daj odigraj tekmu i ako izgubiš reci "slabiji smo, izgubili smo". Kakvi suci. Ali ne, normalno je da Međimurje igre neizvjesnu utakmicu s Dinamom i normalno je da je sudac pomogao Dinamu u pobjedi. Znanosti, uključi se! Prouči taj problem, obradi ga pa da bar imamo koji doktorat na temu.

Apsolutni vrhunac smo doživjeli ovaj vikend u Rijeci. To je zaista nečuveno. Znači, Dinamo biva pokraden od suca da to boli gledati, a domaćin kaže kako je sudac Dinamov dvanaesti igrač, kako je pomogao Dinamu, a odmogao Rijeci i to s očitom namjerom. Idemo redom. Sporni trenutak broj jedan je penal nad Da Silvom. Rendulić s dvije ruke vuče Eduarda i ruši ga u trenutku kad ovaj sam kreće prema lopti i golmanu. Sve se lijepo vidi na snimci, ali ne. To je krađa, a što mi jadni možemo nakon 0:2. Jer da nije bilo tog penala, mi bi sigurno dobili Dinamo. Tu kreću i prve greške suca. Svako povlačenje za dres se sankcionira žutim kartonom, a Rendulić ga nije dobio. Ma što sudac zna, pa to je normalno malo povlačenja, pogotovo kad napadača treba spriječiti u prodoru. To je košarkaški faul, rekao bi Bračun. Normalan čovjek (dovoljno je biti normalan, ne treba čak ni biti previše objektivan)  na to će reći Jesus! Sporna situacija broj dva se ni ne spominje, a to je uklizavanje Bule s dvije dignute noge na koljena Mamića. Promašuje, ali čovjek zaslužuje opomenu za izvedbu i želju. Sporna broj tri, Linićevo divljačko uklizavanje s leđa i dvije noge u Modrića. U svakoj normalnoj ligi i za normalnog suca, to je isključenje isti tren, ali ne i za našeg znalca koji gubi konce (kako li samo pomaže Dinamu!). Slijedi ponovno Linić, ali u duetu s Bulom koji ponavlja start s dvije dignute noge na koljena protivnika. Evo nam i drugog žutog za Linića (on je već trebao biti u svlačionici do sada) i ništa za Bulu! Ako ne crveni, ovo bi bio drugi žuti i prisilno tuširanje. No, u hrvatskom nogometu se strasti smiruju tako što se dodvorava igračima. Bolje je ne potpirivati vatru. Jesus. Idemo dalje na apsolutno samoubojstvo suca. Penal za Rijeku. Ovo je očiti primjer zašto su suci u Hrvatskoj loši i zašto trebaju suditi strani suci. Problem sudaca je čak i veći od problema sustava. Osim što ne može nametnuti autoritet te što se ne pridržava pravila igre, on se bavi smirivanjem igrača i publike izmišljanjem. Ne kompenzacijom, jer nema što kompenzirati, nego klasičnim smišljenim izmišljanjem penala za Rijeku. Kao, evo nešto i za vas. Pa nije to igra malo tebi malo meni, nego kome što pripada. Najgoru medvjeđu uslugu koji si je frajer mogao napraviti je i napravio. Svira nepostojeći penal za Rijeku umjesto da Ivanovu zašilji jedan ekspresni žuti za izvedbu. Samim time degradira sebe i gubitnicima daje vjetar u leđa za izjave o kompenzaciji i nečistoj savjesti. Nakon svega toga igrači, trener i uprava Rijeke imaju obraza žestoko se obrušiti na suca i prozivati ga za svoj poraz. Nakon što su prikazali apsolutno ništa od igre, nakon što su gubili 3:0 (ne sjećam se kad je Dinamo zadnji put vodio 3:0 u Rijeci), nakon što im sudac poštedi jednog igrača, a drugog isključi sa zakašnjenjem, nakon što im omogući smanjenje na 3:2 umjesto 3 ili 4:0, svi oni skupa imaju toliko ljudske kvalitete, obraza i zdravog razuma izjavljivati da ih je pobijedio sudac. Kaj je sudac ostavio samog Modrića na povratnoj lopti, kaj je sudac dodao loptu Eduardu i srušio ga, kaj je sudac zaspao u zadnjoj liniji i pustio Eduarda da sam ide na golmana, kaj sudac nije kreirao niti jednu šansu i suvislu akciju Rijeke na cijeloj utakmici?
Ono što je posebno nerazumljivo je odnos dinamovih bivših igrača poput Šarića i Bračuna. Kaže Šarić: "Sudac je režirao ovu utakmicu i Dinamovu pobjedu. Ovakvo je suđenje sramotno za naš nogomet i jedan je od razloga zašto ne možemo dalje u Europi. Istina je da smo rano primili jeftin pogodak, što je donekle usmjerilo utakmicu, ali smatram da je za poraz Rijeke ipak najviše kriv sudac.". Ljudi kojima je Dinamo dao sve da seru na ovaj način i trse se u blaćenju suca. Sudac vam je jebeno pomogao da ne doživite katastrofu, a razloge katastrofe tražite u svojoj igri i na kraju krajeva kvaliteti. Kaj je toliki problem biti objektivan?

Dinamu ne trebaju suci da bi pobjeđivao. Hrvatskoj trebaju suci koji će suditi prema pravilima igre, ni manje, ni više. Mogu nešto previdjeti, ali pravila su pravila i moraju se poštovati.