|
"Profesor" Ivanković mi je već duže
vrijeme na tapeti, a sad je konačno došao red da se i
pozabavim njegovim djelom.
Ulaz u klub je izvršen
maestralno...poboljšat ćemo igru, igrat ćemo napadački i s
dva napadača, promijenit ćemo raspored...ma ludilo. Kako su
pripreme odmicale, a prvenstvo kretalo, događa se ono što se
i moglo pretpostaviti. Profesor se jako važno i kao novo i
originalno odlučuje za isti sistem koji je igrao Kuže:
4-2-3-1. Od silnih najava promjena dogodilo se ništa.
Međutim, tu nije kraj. Kuže je igrao najljepši nogomet
zadnjih x godina, a Profesor s istim igračima i istim
sustavom igra praktički negledljivo. Ne samo što igru ne
postavlja ofanzivno, već, shodno svim slutnjama i
strepnjama, igra defanzivno i dosta ziheraški. U ove dvije
utakmice, Dinamo je kvalitetom svoje reprezentativne trojke
bez puno muke stigao do prednosti i kontrole utakmica, ali
tu više nema agresije, presinga, želje za golom više. Sve se
svodi na zatvaranje i čekanje poneke prilike koja će
apsolutno biti iskorištena. Za mene korak unazad. O
zatvaranju utakmice pred kraj talijanskim metodama, neću
trošiti riječi.
Ono što mi je najgore leglo je saznanje o nejverojatno lošem
vođenju derbija. Je li to samozadovoljstvo, neznanje ili
nešto treće, saznat ćemo ubrzo. U skaldu sa svojom
reputacijom defanzivca (koju nikako da prizna), naš majstor
prepušta igru protivniku. Ovako nešto još nisam vidio na
Maximiru, uključujući sve derbije. Da netko ima više loptu u
nogama od Dinama i da protivnik napada, a Dinamo kao ne može
doći do lopte i organizirati neku suvislu akciju. Jesus!
Obzirom na pojedinu kvalitetu igrača i ziherašku igru, nije
niti za očekivati da protivnik uspije doći do gola – a
Dinamo će ga kad tad dati. Pitanje je jedino kako će ekipa
izgledati kad lovi rezultat.
Tijekom prvog poluvremena kao da uopće ne postoji želja za
pobjedom, za pogotkom. No, greškama protivnika opet se ulazi
u rutinirano vođenje utakmice. Tek tokom drugog dijela
vidimo pojedinačne akcije Dinama koje imaju glavu i rep,
akcije kojima se stvaraju 100% šanse. No, tijekom drugog
dijela vidimo i sav talent Profesora i njegovo vođenje
utakmice. Krenimo redom:
1. Davor Vugrinec. Ne samo što je čovjek bio najlošiji u
ekipi, već je bio totalno odsutan. Igrao je neku svoju
utakmicu. Njegovo stanje bilo je vidljivo svakom navijaču s
očima, ali ne i našem Profesoru. Osobno sam molio da ga
zamijeni još na sredini prvog poluvremena, ali ne. Pokušaj
iznuđivanja penala je sramotan, a svađa sa sucima još
sramotnija. Ne trebam niti isticati koliko je sve to bilo
nepotrebno. Bio je prvi na lopti i dovljno je bilo samo je
taknuti prije golmana, njega preskočiti i lagano je puknuti
u mrežu. Nakon tog debakla i opravdanog žutog slijedi niz
grešaka, krivo dodanih i izgubljenih lopti da je to posebno
bolo oči. Pravi trener reagira odmah, a ne kad je kasno.
Osjećalo se u zraku koliko je čovjek odsutan i tu se trebalo
promptno reagirati jer imaš igrača manje na terenu. Branko i
dalje strpljivo čeka da ovaj proradi, ali u nekim
slučajevima, a ovaj to doista je, čovjek neće proraditi i to
se vidi. U drugom poluvremenu Vuga ispada i glavni krivac za
daljnji tijek utakmice. Nakon sjajnog prodora Čorluke i
servirane lopte na penalu, Vuga nabija loptu preko prečke.
Prva izrađena akcija, prva prava šansa za goli on je zapuca.
No, ni to nije dovoljno da uvjeri Profesora. Za to je
potreban još jedan mega kiks. I stigao je. Nakon odbijanca i
neupsjele offside zamke protivnika, lopta dolazi do Vuge na
7 metara. Umjesto da ju iskontrolira i neometano zabije,
lopta se od njega odbija kao od drveta, a Vuga nakon
odbijanca niti ne pokušava potrčati za njom. E moj Vuga, e
moj Branko.
2. U isto vrijeme Čale, koji je do sada odigrao svoju
najbolju tekmu u zadnje dvije godine, polako posustaje.
Čovjek više ne može i počinje ozbiljno curiti po njegovoj
strani. Na tribinama je stanje apsolutno vidljivo i reakcija
s klupe mora biti promptna, ali ne. Imamo rezultat, a naš
Profesor je zadovoljan kako se odvija. Da se Mika nije
ozlijedio, ne bi on uopće ništa mijenjao. Rezultat je isti,
Vuga promašuje, Čale više ne trči...koga briga, vodimo! Pa
tako se ne vodi utakmica. Taj tren je trebao uvesti Tadića
ili Pandeva umjesto Vuge te Carlosa umjesto Čale. To je
jedino moguće u toj situaciji. Zamijeniti umorne s
kvalitetom istima(boljima) te konačno zabiti treći gol i
dokrajčiti protivnika. No, kako sam rekao, Profesor to ne
čini i isključivo njegovom greškom dovodi klub u velike
nevolje. Kad ti protivnik probija umorne igrače, kad
indisponirani ne zabijaju čiste prilike, mora doći do
problema. I problemi su stigli. Umjesto zaslužene i
uvjerljive pobjede s 3 ili 4:0 (bila je sjajna prilika za
to), treba se koprcati zadnjih 5 minuta i čuvati pobjedu
(hvala Lončariću na tome).
3. Ako netko
misli da je problemima kraj, prevario se. Profesor ima svoje
zamisli. Vuga konačno napušta teren (ekipa treba primiti gol
da bi se to dogodilo), ali ne ulazi netko od napadača. Naš
Profesor, shodno svojoj filozofiji ide u teški bunker i
stalja Carlosa (ali ne izlazi Čale). Tu moram napomenuti
kako Da Silva vec neko vrijeme više ne može trčati. Ako
uzmemo u obzir da je nevjerojatno opasan i da je uvijek
koristan, treba mu dodati nekog brzog napadača umjesto Vuge,
a ne ga izolirati umornog u napadu. Time naš Profesor
direktno omogućuje opći juriš protvnika bez ikakve opasnosti
po njegov gol. Hebeno vođenje utakmice. Vidi, vidi, nakon
par minuta shvati da više s Da Silvom nema smisla jer je
solo i umoran. To mu pruža priliku da pojača obranu i čuva
rezultat te ga mijenja za Pokrivača, a Modrića stavlja da
sam čući u napadu i potpuno ostaje bez ikakve ozbiljne igre.
Umjesto da svojim reakcijama i shodno stanju na
terenu omogući tehnički KO protivnika, on dovodi rezultat i
pobjedu u pitanje...o dojmu da ne govorimo. Umjesto
deklasiranja 'ajduka, navijači kući odlaze s gorkim okusom.
Važno je i pripomenuti da Dinamo ulazi u tekmu s jednim
napadačem, a završava je bez napadača i s jednim veznim.
'ajduk ulazi u tekmu s tri napadača. Ne, Profesor ne igra
defanzivno. Sramotno je igrati sa 7 stopera zadnje minute i
grčevito braniti gol i sve to usred Maximira. Izmjena
Vugrinca (još u prvom dijelu, najkasnije početkom drugog) i
Čale (nakon što je pao na fizičkom planu) te uvođenje
svježeg napdača (Da Silva apsolutno sve mora raditi sam i
troši se duplo) i beka su bile ključ derbija. Profesor taj
ispit nije položio, ali je razotkrio kako će Dinamo igrati
ubuduće.
Vezano za derbi moraju se napomenuti još dvije stvari:
Mikić i Schifo. Koliko je godina trebalo da se riješimo
Mike, da ga napokon prodamo. Neki nikad ne uče
lekcije,
a vjerojatno neće niti nakon derbija. Ono što je taj čovjek
prezentirao je katastrofa nad katastrofama. Osim što trči
gore dolje, ne zna s loptom, ne zna nabacit,...ne zna. A kad
za nekoga isprobano znaš da ne zna, ne dovodi ga opet u
klub. To je stvaro sadomazo. Mika bi kao trebao biti na
desnom bolu, a konkurencija mu je mrtvo puhalo Jertec. Etto
i Buljat, vratite se što prije, ovo je neprobavljivo.
S druge strane imamo jedan svijetli primjer. Schifo je
legenda. Kako čovjek igra nije istina. Tolika sigurnost i
rješavanje situacija lakoćom, što na Kantridi, što u
derbiju, je fenomenalno. Apsolutno prve ime prijelaznog roka
i pravo otkriće. Obzirom da se Drpić dosta uozbiljio, Dinamo
konačno ima odličnu obranu.
Profesore, sad poradi na boljim naočalama i makni Mamića,
Mikića, Vukojevića i Vugrinca, a pod hitno osposobi
ofanzivnu srednju liniju i dodaj još jednog napadača. |