11.04.2007

U Dinamu su upregnuli čitavu mašineriju svojih birokrata, od glasnogovornika do sponzora u obliku dnevnih novina, kako bi se javnosti konstantno gurala teza o sjajnim igrama, o nevjerojatnom Profesoru koji je hodajuće čudo. Koga oni farbaju? Ljudi imaju oči, ne treba im nitko pojasniti što te oči vide.

Jedino pozitivno u cijeloj priči je rezultat. On je neosporan i polako uljujkuje birokrate u samozadovoljstvu i slavljima, a da ni ne vide što nas čeka u Europi ako ne bude drastičnih promjena. Jako mi je žao što se nije prenosila tekma s Osijekom i što se ne može napraviti jedna video analiza, za sve one koji nisu svjedočili događanjima. Očigledno je da jedva izborene pobjede ne ulijevaju sigurnost uoči Euro izazova. Svaka Profesorova tekma svodi se na jedan gol razlike, ogromne oscilacije u igri tokom utakmice i talijansko zatvaranje utakmice te čuvanje te teško stečene prednosti od jednog gola. Vrhunac priče dogodio se u tekmi s Osijekom gdje su svi ti "talenti" i majstori dobili priliku i pokazali gdje su što se tiče kvalitete. Ajmo redom...Mikić..Mr. Five Minute...toliko on otprilike sudjeluje u igri. Znači, utakmica počne, Mika se razleti terenom da bi mu i Vukojević pozavidio, trči, trsi se, nešto kao napada bokom, uputi tri loša centaršuta i nestane. Nema ga više niti u igri prema naprijed, niti u pritisku na protivničkog igrača, jednostavno se ne primjećuje, nema dodir s loptom. Takvo stanje traje obavezno do kraja poluvremena (netko se na tribini upitao jel to Mika ima klauzulu u ugovoru da mora igrati) i obavezno se mijenja u određenom trenutku u nastavku. Bolesno loše. Na drugom kraju grada nalazi se Čale. Čovjek je to u koga se svi kunu, a koji nije pokazao ništa posebno. Prvo je igrao solidno, onda je upao u neku crnu rupu i igrao loše, pa se ozlijedio i sada se ponovno ustalio u prvoj ekipi. Nakon nekoliko početnih utakmica koje je odigrao iznenađujuće dobro, ponadao sam se da bi ipak nešto moglo biti od njega. No, uskoro se vratio strašnim oscilacijama u igri, što od utakmice do utakmice, što od perioda do perioda unutar jedne utakmice. Ovo što trenutno prikazuje je dosta negledljivo, a o iritiranju publike da ne govorim. Kad te tribina uzme na zub, nije dobro. Meni izgleda kao da se ne trudi ili je totalno izgubljen na terenu. U pojedinim trenucima krene kad treba i uleti u prazan prostor, dobije loptu od Modrića i zavrne ju u šesnaesterac. S druge strane, izgleda kao da nema snage, da jedva hoda. U niz akcija ostaje otraga sa stoperima (kao da se odmara i dolazi do daha) iako mu se otvara prostor na lijvoj strani i nema potrebe za ostajanjem otraga. Još nisam vidio da inicira neku akciju odlazeći više u napad i otkrivajući se. Nema potrebe stajati iza i čuvati Šifu. Da ne spominjem da uvijek voli više ići u sredinu i muvati se oko Šife ili Drpića, a čovjeka na boku ostavlja samog i ne stigne ga zatvoriti. Ako ovako nastavi, Carlos definitivno cementira svoje mjesto.

Drpić i Šifo su sjajno surađivali u ovom periodu, ali isto tako imaju nekih crnih rupa gdje im protivnik (i to uvijek značajno slabiji protivnik – je li pitanje potcijenjivanja i opuštanja?) stvara dosta problema. Osijek je dosta puta bio u prilici zabiti gol i bilo bi ogromnih problema kontrolirati utakmicu u takvom rasporedu snaga. Obzirom na dosadašnje igre, dajem im kredit, čak i što se tiče Europe. Nikakvi kapitalci nam neće pomoći protiv Liverpoola, a protiv drugih su nam Čarli, Šifo, Filip i ekipa dovoljni...ma što Mamići mislili o tome. Čorluka je u zadnje vrijeme dosta samozatajan prema naprijed, kao da je pod kočnicom, ali u obrani rutinirano odigrava da to imponira. Vukojevića više neću specijalno izdvajati, ali to je najveća katastrofa Dinama. Siguran sam da je pretračao puno, odradio rudarski posao i zadatke koji se ne vide, ali daju nemjerljiv doprinos . Kreatorima ovakvih floskula (Profesor i Magić) poručujem..ne serite. Nek ode trčati na nasip za vrijeme utakmice, neka nas izvijesti koliko je pretrčao, ja ću potpisati da je dao nemjerljiv i nevidljiv doprinos i svi sretni. Samo što dalje od Dinama. Svaku tekmu s igračem manje, pa i Manchester pada u tim uvjetima. Ozlijedom Vuge, Profesor je hrabro krenuo s dva napadača (otkud mu samo hrabrosti?...sigurno su se on i Magić međusobno hrabrili i tješili), a uz to je stavio i Sammira umjesto Pokrivača. Možda da vidi kako bi to trebalo izgledati bez sedam stopera?! Duh Otte legende se širi nezaustavljivo, još samo da Profesor pronađe legendarne cvike i na konju smo. Nakon tako hrabre postave, mogu vam reći da je prvih 20 minuta izgledalo puno bolje nego inače. Dosta proigravanja, svi rastrčani, Luka malo rasterećen. Igralo se maksimalno jednostavno i tako je pao prvi gol, sve iz prve s tri dodavanja i nabac. Tadić se definitivno promiče u vrlo vrijednog člana družine, ali bojim se za njegovu sudbinu uz Šokotu i sve one utakmice koje će biti 1:0. Lijep gol, epitet igrača utakmice i sudjelovanje u igri dovoljno govore o njegovom doprinosu. E pa kad je tako, ideš van. Nećeš ti meni igrati. Nije baš tako crno jer je Profesor ubacio Pandeva, valjda da ga malo iskuša.

Pokrivač je mijenjao Mikića, ali nisam vidio neku promjenu, baš me to čudi...kud li odoše silni novci. I za kraj ostavljam junake veznog reda i ljude koji će zamijeniti Modrića. O Bože, stavljati imena Sammira i Tomića u istu rečenicu s Modrićem je nečuvena drskost. Što Sammir radi na treninzima i čime opčinjava Profesora, ne znam, ali znam što pruža na utakmicama. Kao što sam napisao u prošloj kolumni, on je toliko nezainteresiran da je to strašno. Nema dribling, nema hitrost, nema brzinu, nema kretanje, nema šut...može na kratkom prostoru odigrati dodavanje dva s Lukom i to je to. Vrlo brzo odustaje od borbe za loptom, pušta protivnika da ga prolazi, ne vraća se natrag. Njega staviti u igru umjesto Modrića bi bilo pogubno. Ovako se šverca i kao zakon je. Da se razumijemo, bolje mi je sto puta da je u igri Sammir, a ne Pokrivač ili još koji zadnji vezni. U poluvremenu izlazi Sammir (zašto samo pitam se!) i ulazi Tomić (sigurno mu je htio dati priliku, a prilika je sjajna...reza samo 1:0). Ova je utakmica definitivno pokazala da od Tomića neće biti ništa. Toliko slabog Tomića dugo nisam gledao. Koliko samo grešaka s loptom, u dodavanjima, ma ukupni dojam u igri koji ostavlja...Kao i Čale, počinje iritirati publiku čim se pojavi.

Utakmica je bila vrlo specifična po mnogim stvarima. Nevjerojatna je oscilacija u igri Dinama (Profesor uporno tvrdi kako je sve sjajno i kako je zadovoljan, i sve bi opet napravio isto- malo podsjeća na pijanca). Prvih 20 minuta vlada totalna dominacija i pritisak na gol, sjajno se igra, odlične akcije i prilike...i onda se stane. Igra se polako , ali sigurno seli na našu polovicu i protivnik napada sve opasnije i žestoko prijeti...pa se malo uspostavi ravnoteža, onda slijedi 10 minuta dominacije Dinama pa opet pad i povlačenje..i na kraju sve završava kao i uvijek, povlačenjem i čuvanjem rezultata-toliko o ofanzivnoj igri. Desno krilo uopće ne postoji s Mikićem, a lijevo je s Čalom potpuno trkački slabo i nakon pola sata odustaje od napada. Bolesno je gledati koliko rupa ima po krilima koje bi se trebale koristiti utrčavanjem bekova. Uostalom, na taj način je i pao gol. Srednji red je živ dok Modrić može, a Modrić je motor koji konstanto vuče kad nikome ne ide...ali čovjek ne može sam cijelo vrijeme. Napad funkcionira dok veza funkcionira, a kad Modrić stane, napada nema. Pa neće valjda Da Silva dobiti loptu od Pokrivača ili Vukojevića...oni samo trče i daju nemjerljiv doprinos koji se ne vidi. Dolazimo kod još jednog segmenta. Korneri. Pa kaj je tako teško ostati dva sata duže na treningu (cajke mogu toliko pričekati) i lijepo loptu po loptu, vježbanje izvođenja kornera. Nevjerojatno je da niti jedan igrač ne može izvesti korner kak se spada. Kad vidim kako to radi Lampard ili Gigs, a onda vidiš da naši ne mogu dohvatiti prvu stativu. To je fascinirajuće.
Kontranapad? Tu je kompliciranje najveće. Kad se lopta oduzme na sredini igrališta, zašto bi s njom u tri brza dodavanja došli pred gol (na način kako to radi Manchester United npr.) kad se mora proigrati golman ili u najmanju ruku triput okrenuti oko svoje osi i sporom loptom koja ide u nazad promijeniti stranu. Vježbati, uigravati linije, neka se zna gdje svaki na terenu mora trčati kad se oduzme lopta tu i tu i kad je u nogama tog i tog.

Prema tome, Profesore, malo manje samozadovoljstva i više vježbe i hrabrosti. S ovim igračima se Liga Uefe može samo sanjati. Pa kad i sam Profesor u zadnje vrijeme sve više naglašava (smirujući valjda navijače) kako u talonu imamo Buljata, Etta i Chagu, znate koliko je sati. Možda je on ipak svjestan da ovako ne može.