10.05.2007

Stiglo je konačno i finale kupa. Kao i po običaju, Profesor standardno griješi, a pojedinci su bolesno loši.

Slaven se prikazao dosta organiziranom ekipom kojoj je bunker u krvi, a kontra spora i neučinkovita. Kao i mnogo puta prije, Dinamo ima ogromni problem s bunkerašima, a i kad se prilike ukažu, realizacija šteka. Prvi je dojam da je Nikoloski branio sve živo, ali su zapravo lopte više pogađale njega. Zašto se ne može plasirati udarac s 10 metara, već se mora nabijati po sredini gola is beyond me. Ako protivnik igra takav bunker i ako ih već izigraš i uletiš u šansu, pa daj to iskoristi. Jedan od problema Dinama je spora igra. Ta lopta se toliko dugo vuče da to nije istina. Uvijek se biraju najsporija i najkompleksnija rješenja. Tako sporom igrom se ne može parirati ekipama po Europi. Uz sporost, drugi je i osnovni problem što zapravo nema igre. Ne postoje tu uigrane akcije, planski pritisak i kretnje. Apsolutno se sve svodi na Modrića i Da Silvu i njihovu inspiraciju. Ako oni ne riješe jedan na jedan, a protivnik se dobro brani, eto ti problema. Da ne govorim kako ostala ekipa uopće ne sudjeluje, oni samo nešto čekaju. Uz sve to, Profesor nam stalno daje do znanje kako je obrana najbolji napad (ali Profesore, ne igramo košarku!! op.a.). Zašto tri Dinamova igrača na centru čuvaju Vručinu, i to u jeku napada, to nitko ne može obrazložiti. Pa jedan Dinamov branič bi sam trebao izaći na kraj s bilo kojim napadačem protivnika. Ajde dva za svaki slučaj, ali tri...bolesno. Direktan rezultat toga je konstantni manjak igrača u napadu. Sedmorica napada njihovih devet i golmana...pa naravno da se na malom prostoru u zgusnutom rasporedu ne može napraviti višak s takvom igrom..osim ako Luka nešto ne iskemija. Ima toga još! Ono što najviše fascinira je rukometna igra po pravilima. Lopta krene od Carlosa do Schife, od Schife do Drpića (cijelo vrijeme Čorluka čeka strpljivo u liniji), od Drpića do Čorluke. U tom trenutku Čorluka kreće naprijed i pokušava proći po dva braniča, pa vrati Modriću pa sve iznova. Dok ta lopta putuje sporo i predvidljivo, cijela desna strana je otovorena. Čorluka slobodno može otići naprijed u prostor, ali on iz nekog razloga čeka. Nema potrebu ostajati nazad jer nema protivnika koji napada i naša su tri igrača već iza. Strana mu je potpuno slobodna i treba samo uletiti unutra, a netko imalo sposoban puknuti dijagonalu u for...i evo nas, jednog smo braniča ostavili u bespućima povijesne zbiljnosti, a pred nama je samo jedan i to ne na centru, već pred kaznenim prostorom. Zašto se igra ovako, trebalo bi pitati Profesora i Čorluku, jedino oni znaju odgovor.
Krenimo na pojedince. Mikić. Stari dobri Mika. Njegovih je uvijek prvih 15 minuta. Trči, trudi se, bori. Htijenje, želja i požrtvovnost za pet – kad bi Sammir imao makar dijelić tog pristupa - ali to je sve. Uspije izboriti neku loptu, neki faul, ali bez konkretnog učinka. Drugo poluvrijeme se potpuno gubi, valjda se i snaga potroši, i uvijek ide van. Zanimljivo je da je Profesor sve izmjene koje radi, trebao zapravo obaviti prije utakmice. Uvijek kemija s istima i uvijek su loši i uvijek ulaze iste zamjene...zašto odmah ne staviti te igrače? Najjači su mi komentari kako je Mika dobar, kako se trudi...Jesus..u rangu Ogijevog trčanja. Ako se trudi, odmah je to dovoljno da bi igrao! Apsolutno ako ne spostoji nitko bolji, inače, klupa.
Pokivač se od sada u kolumnama zove Skrivač. On ništa ne pokriva, on se samo skriva. Ja ga prvo poluvrijeme uopće nisam vidio. Nije jednu loptu odigrao, a kamoli radio nešto korisno. U drugom sam ga vidio s tri kratka dodavanja i to je to. Ali ide ga mahanje rukama, Agićeva škola. Kad mu se ne doda lopta, a on si utvara da je u dobroj poziciji za šut, rade ruke na sve strane. Pitanje je zašto ne dobije loptu? Ne dobije loptu jer je ni ne može dobiti. U nekoliko situacija gledam ga i ne vjerujem, uvijek ista priča. Netko plavi drži loptu i stisnu ga dva protvnika s dvije strane. Što radi naš Skrivač? Neće on postaviti sebe između te dvojice i omogućiti onome tko ima loptu da je gurne njemu između njih. Ne. On će stati u liniji s loptom i protivnikom tako da nikako ne može primiti loptu. Tako on fino odigra ziheraški, niti dobije loptu, niti je izgubi, niti loše puca, ima alibi i još može mahati rukama...do jaja. On i Running man u kombinaciji na sredini terena, to bi uništilo i Manchester. Dvojac iz snova. Što je Dinamo skrivio da mora igrati sa sedam stopera? Ovom prilikom moram isto tako izraziti divljenje Profesoru što Modriću sve više pridodaje nekoga tko je upoznat s pojmom lopta. Sve više igra Sammir...jest da smo u napadu samo s jednim, ali bolje imati jednog napadača i sedam stopera, nego dva tri napadača, dva tri prava vezna i dva tri stopera. E moj Profesore. U prvoj utakmici kupa, kad se lovi rezultat i kad igraš doma sa Slavenom ti igraš s jednim napadačem. Sramotno.
Sammir. E moj Sammir. Popravio se. Trčanje – 3000m, hodanje 4000m, stajanje 15 min. Na početku ću reći da je već i tribini dosta tog tipa. Nezadovoljstvo je sve izraženije i verbalnije. Nešto u cijeloj toj priči oko Sammira ne štima. Kao kad geldaš neki prostor i čini ti se da nešto fali, ali nikako uočiti što je to. Meni se ne sviđa niti kako igra niti kako pristupa utakmici. Osobno mislim da je najveći problem u pristupu. Kao što sam i prije govorio, Anderson je za njega Mika...dobro nije, ali ovaj je toliko indiferentan da to nije istina. Pa što tog čovjeka može pokrenuti da pokaže trunku Modrićevog pristupa, igre, trke. Zašto ne može uzeti snimku, gledati kako igra Luka i to pokušavati izvesti na dodatnim treninzima. Ovo je nedovoljno. Dodavanja i dalje ostaju kratka u duplom pasu i tu mu se ne može prigovoriti, rijetko će krivo obaviti neko takvo proigravanje. Prijenos lopte već šteka. Nema niti moć, niti brzinu niti volju Modrića. Driblinzi nisu ništa posebno i vrlo često gubi loptu u duelima. Tu je napravio neki napredak, ali i dalje igra dosta neobavezno. Ne mogu vjerovati da ozbiljan igrač može nonšalantno držati loptu i dozvoliti da mu protivnik priđe s leđa bez da ga registrira i lakoćom mu uzme loptu. A kad izgubi loptu, rijetko kad kreće za njom, više mu paše ona "Je.i ga, već mi je pobjegao'. Šut mu je dosta jak i kontroliran, ali ga premalo koristi..možda zato što nije u šansi ili blizu situacije. Modrić to radi toliko bolje da ne znam kako će izgledati igra Dinama bez Luke. U drugom poluvremenu ga uopće nisam skužio. Malo prije izmjene se negdje sakrio (onaj period stajanja) te ga je nakon sve brojnijih grešaka i Profesor odlučio zamijeniti. Volio bih vidjeti Jerteca s ovolikim brojem minuta i na poziciji koju igra Sammir.
Skrivača je zamijenio Tomić. Kaže Profa da je sve bolji na treninzima, da su mu izbili strah od greške. Kao i mnogo puta do sada, to se na utakmici nije vidjelo. Osim što je nebrojeno puta izgubio loptu i nije napravio apsolutno ništa, pokazao je kako je vječni potencijal kojem je mjesto u ekipama tipa Slaven. O reakciji tribine na njegovo uvođenje, a nakon toga i na igru, ne treba trošiti riječi. Možda da je Profa probao s Jertecom u tom trenutku?! Da ga vidimo malo više, možda je i Jertec napredovao na treninzima. Dečki iz Uspinjače su bili gosti na stadionu. Možda da im ponudimo Tomića, ipak je on spielmacher za mali nogomet.
Kako se sezona primiče kraju, Drpić je sve lošiji i lošiji, sve više griješi. Za sada nije plaćen ceh tim greškama, ali dobro je što se sezona primiče kraju. Treba obratiti pozornost na njega i njegovu igru ove tri preostale utakmice.
Za kraj – Running man. Da nije tragično bilo bi smiješno. Ovako je samo tragično. Proučavanje igre i kretanja tog čovjeka treba pomaknuti na znanstvenu razinu. Neka znanost kaže što se događa u toj glavi. Za njega je spas kad Dinamo igra s jačim ekipama i kad igra flastera. Ako se sačuva kartona, to je idealno za njega. Stalno trči za brojem tim i tim i ne ispuštaj ga. U tom slučaju glava može dolje i deri...fino gledaj u kopače protivnika i mijenjaj smjer kako idu te kopačke. U igri koju Dinamo igra u Hrvatskoj, nema takve potrebe i on je jadan cijeli izgubljen. Nema konkretnog zadatka, nema neke posebne obrane (a i leđa mu čuva Skrivač), treba nešto i odigrati..e, tu smo tanki. Vrhunac dana jučer je bio skoro pad preko lopte koju je vodio (u rangu najboljih Olićevih poteza, idem ja, a lopta mi bježi). No, nije pao, samo ju je izgubio putem i vratio se po nju. Ukupno je oduzeo jednu loptu i jednom je dobro blokirao protivničkog igrača s loptom koji nije mogao dalje. Ta oduzeta lopta je bila u njegovom stilu..grba gore, glava dolje, priprema za polijetanje i ubrzanje, ruke lamaću naokolo i mlate sve na koje naiđu. To je sve korisno od njega. Kreativne akcije u napadu zaboravite, a u obrani je totalno izgubljen. Konstantno zabijenja među stopere i stvaranje još jednog igrača u bloku dok za to vrijeme ostavlja sredinu slobodnu, tu je spretan. Treba samo pogledati sve šuteve izvana po Dinamovom golu. On ili nešto razmišlja ili se muva oko stopera umjesto da pokriva tu sredinu što mu je i zadatak. Ne možeš ti to objasniti. A i kako će takve stvari naići na plodno tlo kad je Profa uvijek zadovoljan s igrom, a Magić (pro-Euro trener) ga naziva radilicom bez koje se ne može. Dođite ljudi na tribinu, pratite svojim očima njegovo kretanje i igru. Kamera prikazuje samo igrača s loptom, a radijski prijenos ne vrijedi ništa.

U nekim tiskovinama Luka je dobio dosta loše ocjene. Najbolji igrač utakmice i jedini čovjek koji je oduševljavao potezom i trkom, dobije 6. Nije ni čudo što su Skrivači i Running manovi glavne face.