Tri kralja

21.05.2007

Nakon gradskog derbija, eto nam i najvećeg derbija. Do sada su obično vrijedile rečenice tipa "suci su nas pokrali", "brdo spornih situacija", "nismo iskoristili svoje prigode"...no, nakon ovog derbija ostaje samo istina i ništa do gole istine.

Uvertira derbiju bile su vrlo bahate izjave Ivana Pudara. Volim ljude koji imaju znanje i koji to pokazuju djelima, a ne riječima. Otkad se pojavio u 1.HNL Pudar se dosta samopromovira i postavlja na mjesto najvećeg i najboljeg. Obzirom na svoje dosadašnje rezultate i povijest svojih prethodnika, mogao bi biti pametniji i razumniji...od cijele priče ostao je samo dobar gubitnik (i to je nešto, ali nedostatak uvjeta za gore spomenute rečenice isto se uzima u obzir). Izjave prije derbija glasile su :" Nema posebnog uzbuđenja. Već sam bio u Maksimiru i sa Šibenikom trebao sam svladati Dinamo. Idem u Maksimir pokvariti plavima šampionsko slavlje. Ima Dinamo slabosti i ja ih dobro znam. Hajduk sljedeće sezone? Dinamo već dvije sezone dominira, u Europi Hajduka nema nigdje. Je li došlo vrijeme za nešto ozbiljnije? Došlo je zato što sam ja došao. Priznajem samo svoju momčad, svoje igrače. Sastavit ću pravu momčad, neće biti bitno tko je star, a tko mlad, već tko igra dobro. Na klupu mogu poslati koga god hoću, gledam samo učinak i rad na treningu, na terenu. Sljedeće sezone gledat ćete Hajduk koji će biti brz, agresivan i snažan. Hajduk koji će biti prvak." Po meni, pametan uči na tuđim greškama, ali ne i Pudar. Kad ideš na noge najvećem, najtrofejnijem i najboljem hrvatskom klubu trenutno i u povijesti, onda se ne bahatiš. Pokažeš barem malo skromnosti da ti se ne dogodi to što se dogodilo...a i dobro je prošao. Sljedeća sezona će pokazati je li što naučio ili će opet proraditi splitska škola. Na kraju utakmice, izjave su izgledale malo drugačije: "Trener Ivan Pudar tvrdi da mu je katastrofa u Maksimiru samo dodatno otvorila oči. Nisu samo meni otvorene oči. Već cijelom klubu. Izvrsno nam je na kraju sezone došla jedna ovakva utakmica, u kojoj su tako vidljive bile sve naše slabosti. Sada se ne možemo zavaravati oko nekih igrača. Igrači su dali svoj maksimum. A ako je ovo njihov maksimum, jasno je da smo u velikim problemima. Želim stvoriti Hajduk koji će biti uz rame s Dinamom, no tek treba vidjeti što možemo učiniti" Od prvaka sljedeće godine do rame uz rame i to možda. Koliko jedna utakmica može  utjecati na ciljeve sljedeće sezone!.

Derbi. Što reći? Ne'š ti pobijediti ovakvog ajduka. Nakon tekme protiv Zagreba, Dinamo je opet odigrao sjajnu utakmicu u kojoj protivnik nije imao nikakvih šansi. Izgleda da se cijela ekipa diže u formi, možda malo prerano. Nakon prve utakmice kupa protiv istog protivnika, ovo je najbolja utakmica ove sezone. Svi su bili u elementu, a neki posebno. Neki će možda skočiti na moje sljedeće rečenice, ali ja sam uvjeren u njih. Eduardo Da Silva je jedan od najvećih Dinamovih napadača (pa i generalno igrača), a sigurno najveći u zadnjih 30tak godina. Čak i u konkurenciji klupskih legendi Šukera, Cvitanovića, Vlaovića, Viduke, Cerina, Pijanca. Zadržat ću se na onima kojima sam svjedočio. U njegovom slučaju nisu samo golovi u igri, već cijeli odnos prema igri, njegovo značenje za ekipu u cijelosti, njegovi potezi, tehnika, znanje, učinak...Čovjek je nezamjenjiv u svakom pogledu. Možemo se sporiti o uvjetima i kvaliteti protivnika i lige u razdoblju navedenih pojedinaca, ali ovako nešto jako dugo nije viđeno u Maksimiru. Da nije stvar samo HNL-a, govori i učinak i značaj u Euro tekmama i reprezentativnim akcijama. Njemu uz bok stoji neponovljivi Luka Modrić. Čovjek broj dva koji donosi toliku razliku na terenu da je to bolesno. Luka je, kao i uvijek, odigrao maestralnu utakmicu. Njegova čvrstoća, trka, stil, osjećaj za igru imponiraju. Strašno mi je žao što nije uvaljao golčinu umjesto stative, to bi bio šlag na tortu. Osobno mi je Luka najbolji vezni u zadnjih 26 godina kojima svjedočim. Iako sam obožavao Mlinku, Zvonu, Maru, Jelu pa i Mujčina, Luka je zaista poseban. On toliko iskače na terenu svojim potezima i rješenjima da je to milina za oči. Kad ga spojiš s Da Silvom i trećim asom Čorlukom, dobiješ ono što smo gledali u subotu u Maksimiru. Treći u tom triju je spomenuti Vedran Čorluka. Čovjek koji kao stoper pruža sjajne partije na desnom boku. Od zatvaranja desne strane za protivnika do uvođenja nereda u protivničku obranu. Obzirom da mu je učinak isti na reprezentativnom planu, stvar nije slučajna. Ako još uzememo u obzir da se igrači na boku slabije eksponiraju od veze i napada, zaslužuje dodatne pohvale. Da, Dinamo takvog igrača na desnoj strani obrane nije imao jaaako dugo. Ono što je u cijeloj priči žalosno je nužnost prodaje takvih igrača. Samim time oni gube priliku da u klubu provedu još veći broj godina, ostave još dublji trag i postanu istinske i vječne legende kluba. Zamislimo situaciju da je ta trojka u Dinamu sljedećih pet godina. Da Silva sigurno postaje najbolji strijelac u klupskoj povijesti, a Luku se više ne bi uspoređivalo s Mlinkom, već sve buduće naraštaje s Lukom. Nadam se skorom uključivanju Chaga i Etta prvoj ekipi i nadam se da će ova generacija ipak ostaviti trag u Europi. Obzirom na pritisak odlaska i prodaje, ovo je definitivno zadnja šansa.
Nakon tri kralja koja su slabašni ajduk i njihovu obranu predvođenu Žiletom činili smiješnom, na red dolazi i ostatak ekipe. Tomić. Čovjek, kojeg ni ja ne podnosim, je odigrao utakmicu života. Napokon je na najbolji način prezentirao svoj talent. Od preuzimanja odgovornosti, građenja napada i traženja lopte, asistencija, pojedinačnih poteza i driblinga. Apsolutno se sjajno nadopunjavao s Lukom i još se jednom pokazalo kako je lakše igrati s više kreatora u igri (o rasterećenju Luke da ne govorim) . Da ne bismo bježali od istine treba spomenuti i negativne strane njegove igre. Nije to traženje dlake u jajetu, već cjelokupni osvrt. Ovdje ne bježimo od istine u cilju "dobre atmosfere".  U nekim trenucima jako je kasnio  u svojim rješenjima, birao loša rješenja, loše strane prelaska igrača zbog čega je gubio lopte. Kao da nema potpun pregled igre. Definitvno mora dići glavu i ranije reagirati na eventualne prilike. U odnosu na Tomića kojeg svi znamo ovo je zaista napredak. Na njemu je pokazati da može ovako igrati u kontinuitetu i da ovo nije bio usamljeni bljesak prije povratka u tmurnu stvarnost. Sammir :-) Nisam bio sam na tribini, a oni na koje mislim će se prepoznati. Ova je utakmica još jednom pokazala ono o čemu redovito pišem. Čovjeka nema na terenu. Skriva se. Možemo lamentirati je li lopta više išla desnom stranom preko Čorluke ili lijevom preko Carlosa, ali Sammira nije bilo nigdje. U građenju napada bojažljivo se kretao oko protivničkih igrača bez ikakvog dodira s loptom. U cijeloj utakmici imao je dva solo prodora u kojima se othrvao guranju i sačuvao loptu i to je to. Premalo. Ako Tomić može imati veliki radijus kretanja, konstantno loptu u nogama, zašto to ne može Sammir. Jedan igra lijevo, drugi desno na istoj poziciji. U kontekstu dolaska Guele, povratka Vugrinca i Chaga te sve boljeg Tomića, ja ne vidim kako on može igrati. Ovom prilikom moram istaknuti jednu zanimljivost. Profesor nije započeo utakmicu s eksperimentom zvanim Mikić, a i ustrašeni i labilni Jertec je ostao na klupi. S Tomićem je iznenadio sve prisutne, ali je ispalo puno bolje od spomenutog dvojca. Schifo. Apsolutno neprelazan. Sve situacije je rješavao zapanjujućom brzinom i jednostavnošću. Hoćeš u zraku, na zemlji, lijevom stranom, desnom, Schifo je svuda. Čak i kad bi Drpić zabrljao, on bi sve ispravio. Drpić je smanjio broj propusta i zaista su bili teško primjetni, ali Schifo ga definitivno zasjenjuje. Skrivač se uobičajeno skrivao. Vidio sam ga kad je jednom proslijedio loptu Čorluki i to je sve. Running je trčao i trčao, nikakav konkretan doprinos, potez, ovo ono, ali za ajduke je i on Ronaldihno. Carlos je odigrao solidnu tekmu. U provm dijelu imao je nekih propusta koje je Schifo rješavao, a onda se upristojio i nije bilo problema. Ono što me strašno nervira, a što sam zamjerao Čali...ako protivnik napada lijevom stranom te se naš desni bočni bori s igrčem koji ima loptu, dva središnja dodatno pokivaju prostor i paze na središnje protivničke igrače, zašto naš desni bočni ide čuvati leđa srednjim braničima umjesto da pazi na svoju stranu i zaštiti je od uleta koji je neminovan i otvoren? Za kraj ću spomenuti Tadića koji je opet pokazao da je izniman napadač kojeg treba i forsirati i brusiti.
Generalno, Dinamo je potpuno onemogućio bilo kakav prilaz golu, u napadu su briljirali Tomić, Modrić i Eduardo i to je za bile bilo previše. Najsmiješnije u cijeloj priči je visoko postavljena zona. Nemreš bolivit. Vidiš 7-8 igrača bilih kako u liniji stoje na 40 metara. Kao oni će forsirati offside zamku i visoku obranu. Majko mila, kako naivno. Prije prvog gola smo baš komentirali pa kaj im je, ući će im Da Silva i đenja. To se i dogodilo, a nakon prvog gola nismo svjedočili sličnoj taktici. Za kraj ne mogu ne spomenuti Profesora koji nas nije čak i u ovaoj utakmici ugodno iznenadio. Na 2:0, 15tak minuta do kraja kaže profesor to je to, imamo sigurno vodstvo, ajmo malo zatvoriti igru. Tomić van, Čale unutra. Bravo Profesore. Važno je biti dosljedan.

U iščekivanju potvrde duple krune, još se više iščekuje izvlačenje parova pretkola Lige prvaka. Nadajmo se da je to ONO ljeto.