|
|
Domoljubnost i emocije |
21.06.2007 |
|
Ipak je stvar propala. Dosta sam razgovarao s ljudima oko Kovača i njegovog dolaska u Dinamo. Prvo sam bio skeptičan, pa je izgledalo da je sve gotovo, ali ipak sam rekao "neka ga vidim na telki kako potpisuje". Povijest me uči da je transfer gotov kad padne potpis u plavom salonu. Koliko smo izgubili/dobili njegovim nedolaskom? Apsolutno bi bilo glupo tvrditi da Dinamo ne bi bio jači. Bio bi dosta i jači i iskusniji u obrani, a to bi maksimalno pozitivno utjecalo na vezu i napad. Bili bi zaista moćni u svim linijama. No, postoji jedan ali...Od prvih naznaka transfera počele su kalkulacije oko vrijednosti tog ugorvora i one su sad dobile konkretne vrijednosti. Osobno mislim da nema potrebe za ulaganjem tolike količine novaca u jednog igrača. Kao što sam i rekao svojim prijateljima, Kovač ne može jamčiti Ligu prvaka, a za Ligu UEFA nije toliko nužan (o HNL-u da ne pričamo). On donosi dodatnu čvrstoću u obranu i dodatni motiv, ali definitvno ne pomaže s ekipama poput Arsenala, Liverpoola i sličnih. S druge strane, više bih volio da se dva milijuna EUR raspodijeli između Luke i Da Silve. Dugoročno je to puno bolji potez i sasvim sigurno jamstvo snage kluba i novih uspjeha. Ne znam kako je normalno gledati nekoga pored sebe kako zarađuje 15-20 puta više para od teba, a ti si zapravo glavni i najvažniji igrač – bez tebe sigurno nema uspjeha. Po svim argumentima za i protiv, ovaj bi transfer bio zaista dvosjekli mač. To bi do kraja došlo do izražaja u slučaju Euro neuspjeha. No, sad je stvar riješena i nikada nećemo znati što bi bilo da je došao. S druge strane, vrlo brzo ćemo vidjeti je li nam falio.
Cijela ta priča ima i drugu stranu.
Kroz medije se stalno provlačila priča kako Dinamo ne može
parirati snažnim Euro klubovima kod ovog transfera i kako
može samo igrati na domoljubnost Kovača, na kumske veze, na
Hrvatsku, na......Na kraju je ispalo sasvim suprotno.
Nikakve emocije Kovač nije pokazao niti prema Dinamu, niti
prema kumovima i ostalom folkloru. Dinamo ga je namjeravao
platiti identično koliko je bio plaćen i koliko će biti
plaćen vani. Ovaj put se Mamićima zaista ne može prigovoriti
na želji, trudu i akcijama oko dovođenja Kovača. S druge
strane, u vodu padaju sve emocije. Kovač je pokazao da ga ne
zanima ništa osim novca i da nikakavi drugi parametri ne
ulaze u jednadžbu. Vrhunac cijele priče je uplitanje gospođe
Kovač. Čim se žena jedne zainteresirane strane uključi u
pregovore, znaš da nije dobro. Jebeš ti frajera kojem žena
govori kakav mu ugovor treba biti i kojem žena uvjetuje
gdje, kad i kako (zaista nemam želju omalovažavati žene kao
takve, ali ako igrač pregovara s klubom i dogovori detalje,
pruži ruku, a žena mu baca neke bube i govori što treba, a
što ne treba...jebi ga onda). Tako je žena odjebala jednog
odvjetnika, angažirala drugog, nazvala Mamića i izdiktirala
nove uvjete...Kovač se valjda brčkao s djecom na plaži za to
vrijeme. Gadno je kad ti žena ide kod frizera pa joj tamo
pričaju kako se treba osigurati i slično, kako je sve u
kurcu. Ovo je prilika da Schifo pokaže koliko vrijedi na Euro sceni, a isto tako i prilika da ulaskom Etto-a, Čarli igra stopera kao što ga je igrao prije dvije godine. Dinamo je jak i Dinamo je dobar. Bio bi još jači s Kovačem, ali nama trebaju karakterni igrači koji će ginuti za klub, a ne pljugeri kojima će žene uvjetovati gdje će i kako igrati te koji će ih odvetnici zastupati. |
||