Nadanje i razočaranje

09.07.2007

Početak ljeta je bio zaista idiličan. Cijela ekipa na okupu, Etto, Chago i Buljat oporavljeni, Guela vrlo obećavajući i Rkovač pred potpisom. Takva generacija nije igrala od 1997/98. To good to be true – rekli bi Ameri. Nakon kraha pregovora s R Kovačem, u pitanje je došla i uzrečica "Nema prodaje".

Mamić nije izdržao i prodao je Da Silvu. Samim tim činom Dinamovo proljeće u Europi je dovedeno pred veliki upitnik. U istom trenutku veliko razočarenje i katastrofa za klub, te veliki ponosi i totalni zakon na transfer Eduarda. Nekako se svi osjećamo prevareni (zvuči poznato? Euro 2012?). Opet su padale velike riječi, obećanja, ali svi realni navijači znaju da je ovo nenadoknadiv gubitak za klub (isto takav bi bio i odlazak Modrića). Da Silva nije samo mašina za golove, on je i igrač koji je jako puno sudjelovao u kreiranju igre, asistiranju, dizanju kompletne ekipe. Mislim da ga Šokota ne može zamijeniti ni pod razno, a Tadiću će trebati još neko vrijeme – osobno mislim da bi trebao dobiti status prvog napadača.
Gledajući po sebi, nekakao mi je najteže pala ova prodaja. Zaista je ovo jedna od najboljih generacija u povijesti i pitanje je kad ćemo opet imati igrače ovog kalibra. Uz samu prodaju nekako me udarilo poput vlaka saznanje da zapravo nikad nećemo napraviti taj iskorak i da ćemo uvijek biti druga ili treća Euro liga. Priče o preživljavanju mi već idu na jedan organ. "Moramo prodavati igrače da bi preživjeli". Nabijem te na preživljavanje, pa nismo mi Međimurje. Ili se igraj velikog kluba ili začepi o tome. Jedini razlog tih silnih transakcija je crni novac i raznorazne provizije (čitaj: bogaćenje pojedinaca na imenu kluba i kvaliteti igrača). Zar je tako strašno odrediti pravilo da kvalitetan igrač pod ugovorom s klubom ne može isti napustiti prije 26te godine, npr. Na taj način igrač daje klubu 6,7,8 godina i još ima prilike otići vani i odigrati još toliko i više po Europi (ako je toliko kvalitetan). Ulica je dvosmjerna i u tom slučaju daš igraču pare. Znači, plati ga toliko da mu ne padne na pamet ići vani zbog novaca, a za slavu će imati prilike u drugoj polovini dvadesetih. Umjesto da ogromne novce daješ isluženim strancima ili "strancima", daš ih mladim igračima koji nose klub i repku. Na taj način izbijaš bilo koju raspravu o odlascima, dolascima i svi su zadovoljni i koncentrirani na svoj posao. U slučaju višegodišnjeg igranja u istoj ekipi i zadržavanja kvalitete dolaze i rezultati. Ulaskom i igranjem u Ligi prvaka, klub će namaknuti isto ili više para nego bi dobio prodajom igrača. Ako igra Ligu prvaka svake godine i budala shvati da je to bolji put. Ima veće rashode zbog ugovora igrača, ali i višestruko veće prihode...i na kraju balade opet može prodati tog igrača. O utjecaju gala igrača na ostatak ekipe i dizanje mlađih, ne treba trošiti riječi, isto kao i na posjet utakmicama i odnos s navijačima. I na kraju...postaješ veliki klub, a ne sajmište na rubu Europe.

Nakon ovog crnog dijela, moram baciti i malo svjetla. Eduardo Da Silva je apsolutno zaslužio ovaj transfer. Kao što sam u nekoj od prošlih kolumni napomenuo, osobno mi je on jedan od najboljih igrača i napdača koji su ikad igrali za klub (a igrali su fenomenalni igrači). Uz sav svoj doprinos Dinamu, njegovo ponašanje kako na terenu tako i izvan njega, odnos prema medijima, navijačima – apsolutno za svaku pohvalu. Neobično drag dečko i sjajan igrač i želim mu još veći uspjeh u Engleskoj. Koliko god težak bio njegov odlazak, čovjek ga mora prihvatiti baš zbog destinacije. Ako je netko zaslužio igrati u Arsenalu, onda je to Da Silva. Biti član jedne od najvećih i najboljih ekipa na svijetu je i veliki kompliment Dinamu. Očigledno da je u ovom slučaju presudio ugled kluba, a ne iznos "nemoralne" ponude i iz tog mi je razloga malo lakše. Da je u ovom trenutku prodan na istok (koji je nudio i nudi više para), to bi bilo tragično.

Eduardo, hvala na svemu što si napravio za Dinamo (pogotovo na onome što si napravio ajduku), sretno ti bilo i nadam se da ćeš hodati stopama Henry-ja.