Napredak i tvrdoglavost

05.11.2007

Ova generacija ipak pokazuje neke pomake u odnosu na prijašnje godine.

Glavni vidljivi napredak je u fizičkoj i psihičkoj spremi. Dinamo trkom može parirati svakome i nema više disanja na škrge već tijekom drugog poluvremena. Danas se ekipa može kvalitetno nadmetati i u periodu produžetaka, a uporne bunkeraše lomi, ako treba, i pred kraj utakmice kad se isti više ne mogu fizički nositi s nama. Ovakavoj spremi se može zahvaliti uspjeh u Europi te dobivanje pojedinih gostujućih tekmi koje bi inače završavale remijem ili porazima. Drugi važan element uspjeha je borbenost i izbacivanje odustajanja kao pojma iz Dinama. Dinamo nikada prije nije u toliko utakmica preokretao negativan rezultat i vraćao se kao ove godine. To je možda i najvažnija karika koja je prije falila i koja je donijela dimenziju više. Nema više šokova i hvatanja za glavu tipa "što ćemo sad". Točno se zna što ćemo, idemo dalje igrati i idemo zabijati golove. Nema predaje kao slogan je definitivno sjeo u glave igrača. Često slušam Wengera i on neprestano spominje pojmove: povratak u igru, konstantnost, fizička snaga, timski duh, napredak...Drago mi je da se barem nešto od toga može vidjeti u igri Dinama.
Nakon pohvala slijedi i malo kritike pa makar to "narušavalo dobru atmosferu". Nevjerojatna je tvrdoglavost Profesora prema odabiru igrača. Nakon što sada već i godinama gledamo kako Sammir definitivno nije igrač za Dinamo, Profesor ga uporno forsira. Polako me podsjeća na Debelog i beskonačni kredit. Ako se mogao obračunati s Andersonom, zašto to ne napraviti sa Sammirom? Čovjek apsolutno nije pokazao nikakav napredak u nekim ključnim elementima igre. I sam Profesor ga sve češće sjeda na klupu, ali važe tekme i gostovanja uvijek starta s njim i uvijek ga mijenja – dokle? S druge strane ima Guelu koji je imao sjajan start, onda je pao i skoro nestao i sad se vraća puno bolji. Zašto ne forsirati Guelu i kad ga ne ide? On mi izgleda kao igrač kojeg se ispati i forsirati i čekati jer u startu ima stvari koje Sammir ne želi i/ili ne može usvojiti. Jako je lijepo kad te ide rezultat i kad taj rezultat skriva sve loše što se događa, od igre pojedinaca do igre cijele ekipe. Sličan je slučaj s Chagom i dvojcem Skrivač/Ogi. Ne radiš Dinamu dobro ako forsiraš lošija rješenja na uštrb dokazano boljih vrijednosti. Kad/ako kola krenu nizbrdo, teško je uvoditi igrače koji su stalno na klupi i od njih očekivati preokret u igri. Kad već govorim o beskonačnim šansama, zanima me koliko će se trpiti Drpićeva nonšalancija i greške koje uvijek rezultiraju golom? Zašto u Dinamu ne mogu igrati trenutno najbolji? Zašto Drpić mora igrati kad je u vidljivo lošoj formi? Jasno je da trener u Dinamu ipak nema zadnju riječ, ali nema napretka dok se ne uspostave jasni odnosi i odgovornosti.

Prema dosadašnjoj praksi, u četvrtak nas očekuje jedna žestoka tekma u kojoj je apsolutno imperativ dati dva gola. Statistika kaže da moramo primiti jedan gol (greškom Drpića?) i to treba nadoknaditi. Pobjedi u prvoj tekmi nema alternative i ta pobjeda znači 50% posla do cilja.