|
Krenuli smo s Ligom UEFA, ali ne onako
kako bi trebalo. Zahvalimo još jednom Profesoru.
Nema smisla više kolumnu nazivati "E
moj Profesore" jer se gubim u brojevima nastavka. Ja ga više
ne mogu istrpiti. Takve defanzivce jednostavno organiski ne
podnosim. Nabijem ga na Varteks i Iran i slične sredine. U
Iranu su vjerojatno nogometna pravila primiti gol manje. Tu
jednostavno nema napretka. Tog čovjeka ide jer ima sjajnu
generaciju i nevjerojatnog Luku. Uz to ima jebene sreće pri
ždrijebu. I sad je on kao veliki trener, studiozan i
sistematičan, pun taktičke discipline (čitaj: "teška
defanziva bez imalo nogometa i atrakcije"). Dosta mi je više
demagogije i priča o "velikim" protivnicima, o ispunjenju
cilja koji je što god se događa ispunjen. I prije Ajaxa smo
ispunili cilj jer smo odigrali dvije Euro utakmice. Luka je
onda osuđivan jer se usudio reći kako je neuspjeh ako se ne
plasiramo u ligu. Sad smo opet ispunili očekivanja. Pa daj
se više nemoj skrivati iza tih sranja i stalno si pripremati
alibi. Kakav Basel, kakvo iskustvo, kakva Liga prvaka.
Uskoro ćemo se tresti pred moćnim HSV-om u kojem briljira
Ivica Olić. Dovoljno je spomenuti to ime i pokušati
zamisliti kako izgleda klub u kojem on igra neku ulogu.
Strašno.
Vratit ću se na Profesora kasnije. Basel? Tako bolesno lošu
ekipu nisam jaaako dugo gledao u Maksimiru. Čak je i Tofta
bolja od njih, a Domžale i Hazar su za Basel Arsenal. Toliko
o toj strašnoj ekipi. Ne mogu zamisliti da su Rakitić i
Petrić igrali za ove luzere. I nije stvar što su bunkeraši,
nego su toliko loši da bi se u HNL-u borili za opstanak. Ako
Zadar nije bolja ekipa od Basela, onda stvarno... Danima nas
plaše kako Basel ima strašnu obranu koja jede malu djecu.
Drpić je za njihovu obranu John Terry. Tako nešto propusno i
u banani nismo dugo gledali. Vezni igrači, osim viška
kilograma, apsolutno ne znaju kontrolirati loptu. Tu ne
mislim da ih koji naš napada, nego neometani ne znaju voditi
loptu i ona im nekontrolirano bježi od noge. Bokovi su im
pravi švicarski sirevi, a jedini iole opasan je crni napadač
koji barem nešto zna s loptom. Ponavljam, taj Basel je
toliko loša ekipa da se na stadionu nisam toliko nasmijao od
doba Marsonije dok je u njoj igrao Olić. Kakva je to
švicarska liga? Kakva je onda ta francuska liga i taj
Rennes? I Rennes će Profesor sigurno označiti velikim
klubom, većim od Dinama, kao i Werder i Auxerre! Uz silna
plašenja o snažnom i opasnom Baselu koji bolje igra u
gostima (kako onda igra doma?), Profesor je tražio
strpljenje bez "srljanja". Nabijem te na strpljenje. Kao što
smo i jučer vidjeli, jedino žestok napad i presing daju
rezultate. Uostalom, to je i jedini način na koji Dinamo
treba igrati. Kakve kalkulacije, čekanja, sranja...Ako želiš
pobjedu, ideš na pobjedu, pogotovo protiv slabijeg od sebe.
Kad još uzmemo u obzir rezultat druge tekme u skupini, onda
čovjek vidi koliku smo priliku propustili. Već jučer bi
Brann i Rennes bila đenja i to je to. Profesoru zamjeram
debilno taktiziranje i čekanje gdje je bilo potpuno odvratno
gledati naše igrače kako kradu vrijeme skoro koliko i oni
amateri iz Basela. Zašto krasti vrijeme na 0:0 i tek je
početak tekme? Zašto se nikome nije žurilo i zašto im se
odjednom zadnje dvije minute naglo žurilo? Pa da, važno je
sačuvati svoj gol, bod je uvijek kao kuća, pogotovo
Profesoru. Nije izgubio i sad se može zabavljati
statistikom, a ako ne prođemo dalje, cilj smo ispunili i tko
bi očekivao prolaz pored strašnog Basela i Branna?? U
pripremi utakmice odlučio se za Šokotu jer ga ide gol
(!!!???) i jer njegova sporost ne dolazi do izražaja kad
igramo doma jer napadamo, a ne jurimo rezultat
(!!!???#$%$!"). Kad je već uveo Šokotu, onda je definitivno
poteze trebao vući tokom prvog dijela, a najkasnije na
poluvremenu. Vidiš koliko si bolji, vidiš da ih treba
dokrajčiti i napasti do kraja, vidiš da je Šoki bolesno loš,
ali ne, Profesor ima svoj plan i program i on ga se
pridržava. Ne gubimo, nismo primili gol, sve je pod
kontrolom i nećemo žuriti sa zaključcima, treba vidjeti i
još dati šansu. Pa nema više opasnosti od gola u gostima,
ovdje igraju bodovi i pobjeda ma kakva bila. I na kraju, uz
jebenu izmjenu Šokote s Tadićem 10 minuta prije kraja (why
bother?) i uz salve zvižduka Šokoti, čovjek umjesto
ozlijeđenog Čale, stavlja Carlosa. Pa zašto zatvarati istu
poziciju ako si u napadima, gurni još jednog naprijed, stavi
Chagu. Ovako i onako smo na kraju imali manjak iza od tih
napada, Carlos tu ništa ne mijenja. E moj Profesore. Što će
biti nakon Luke, kad dođu porazi, što ćemo onda? Za dobrobit
Dinama, treba mijenjati trenera.
Igra. Krenuli smo u tekmu sjajno, uragan i pritisak njihovih
linija, niz 100% šansi. Definitivno smo trebali imati tih
3:0 u 30. minuti, baš ono što su igrači tražili od navijača
da ne očekuju. Vidjevši da su stvari izmakle kontroli
Profesor panično bremza i Dinamo samo kontrolira utakmicu i
svako malo, zahvaljujući Luki i nevjerojatno lošem Baselu
koji ti se nudi, dolazi do nove 100% šanse jedan na jedan.
Do kraja tekme je bilo jedno 7 čistih zicera. Naravno da bi
dojam bio sasvim drugačiji da je koja od tih lopti ušla, ali
nije. Mandžo je definitivno imao loš dan. Toliko promašaja
vjerojatno nećemo više vidjeti. Na početku tekme sam mislio
da će Mandžo biti pravi, trčao je, trudio se i onda je stao.
Malo hodanja, malo sebičnosti, malo promašaja. Uz njega je
katastrofalni Šokota kojeg se više ne može gledati Sve ono
zbog čega sam strahovao pri najavi njegova dolaska u klub se
obistinilo. To je takva katastrofa da tog nema nigdje. Pa
više niti Škoti nemaju takve napadače. Čovjek igra vaterpolo
na suhom, to je tragično gledati. Hopa ruke gore i građenje
pred braničem koji mu visi na leđima, hop primanje lopte,
što ću s njom, hop vrati je natrag i tako iznova. Kaj je to
nogomet? U cijeloj toj priči, amateri iz Basela su toliko
bili loši da Luka dugo nije imao takvu slobodu u kretanju,
primanju lopte, distribuciji. Njihovi igrači dozvole ti da u
miru primiš loptu, okreneš se, razmisliš, dodaš ili kreneš s
njom. Iz takvih razloga je i dolazilo do silnih šansi.
Sporost i kiksevi su im druga i treća karakteristika. Luka
je jednostavno morao briljirati i pokazao je svoju raskoš.
Šteta jedino što se on nije našao u kojoj šansi i što nije
stvari postavio na svoje mjesto. Čak i uz toliku nadmoć i
kontrolu, zbog zadnjeg veznog smo znali doći u probleme iz
njihovih kontri. Nije da nisu ni krivi ni dužni imali par
dobrih šansi koje je Koch neutralizirao. Nakon sjajnog
uragana, tekma se nekako primirila i u nastavku gledamo
totalno drugačiju tekmu. Imao sam osjećaj kao da prvi put
ove sezone igrači nemaju snage pratiti ritam. Svi su se
počeli vući terenom, organiziranosti je nestalo i počela su
soliranja. Jedan vodi loptu, drugi stoje i gledaju. I tako u
krug. Potpuno bezidejna igra uz sve veću krađu vremena kako
jednih tako i drugih. Profesoru je ta situacija super, sve
je pod kontrolom i konačno nismo primili gol (baš onda kad
ga i možemo primiti ako damo koji više). Luka definitivno
nije mogao pratiti svoj ritam i cijela ekipa je pala. To se
najbolje vidjelo u jednoj kontri koju je započeo, ali je
nije ispratio u šprintu kako inače čini, već je osta iza
(kao što to radi Debeli standardno). U takvim trenucima se
vuku potezi s klupe! Sve lopte nastavljaju ići na Luku iako
je vidljivo da mu treba predah. Loptu Luki pa ćemo vidjeti.
Obrana je bila poprilično nesigurna. Schifo je imao koji
kiks, ali je ostatak posla odradio zadovoljavajuće. Drpić je
totalno izgubljen i njegova prodaja bi bila najbolji potez
za klub. Etto je bio konkretniji nazad, nego u napadu.
Njegovim zicerom je započela serija promašaja, a nakon nje
pamtim sjajan prolaz i zavrnuta lopta za Mandžu koji opet
promašuje. Čale je začudo ostavio solidan dojam. U obrani je
bio pravovremen i smiren. Nije bilo napucavanja, primao je
loptu sigurno, presijecao napade i dobro je prosljeđivao
dalje. U napadu ga se nije vidjelo, ali imao je razloga
odustajati od tih izleta. Nakon dva šprinta gdje mu prvo
Mandžo pa Guela nisu prosljeđivali loptu, vidio je i sam da
je bolje držati se iza. Skrivač je čak i ostavio dobar
dojam. Radijus mu se proširio, grešaka je sve manje, u
svakom slučaju bolje rješenje od Runnig man-a, manje zlo.
Runnig je apsolutno, bez konkurencije najgori igrač u
povijesti kluba. Ma koji Šokota, Ogi is the man! Tako nešto
loše se ne da izreći, to treba vidjeti i doživjeti. Ogi je
lošiji i od amaterske ekipe Basela, a to je zaista teško
biti. Kao što sam puno puta pisao, odi na nasip na početku
tekme, odradi svoju trku i vrati se natrag na kraj i zamjenu
dresova. Taj čovjek uopće ne kuži nogomet, ne kuži što treba
raditi, kada i kako...ili možda sve radi točno kako mu je
Profesor rekao. U svakom slučaju, negledljivo. Osim hvatanja
rukama, fauliranja uz out, mahanja prema sucu, ne postoji
nikakva igra. Ovaj put nije bilo ni trke jer je uvijek
kasnio. Nikakva oduzeta lopta, nikakva "razgradnja", nikakva
lopta prema naprijed, jedno veliko ništa. Svaki put kad je
kontra u igri, gledaš kako njegov igrač ide naprijed s
loptom, a njega nema nigdje. Sve je protivnike dobro
ispraćao pogledom. Tu stvarno dobro prati. Gledam u
Jutarnjem kako su najveće ocjene (7) dobili Luka i Ogi. Gade
mi se ti sportski novinari i veliki "znalci". Kaj bi bilo da
je slučajno ušla zadnja lopta koja je pogodila stativu.
Dobio bi 10tku. Strašno.
Guela sigurno nije pružio što je morao, ali mislim da nije
odigrao loše, da je bio jedan od rijetkih koji su primali
loptu i pokušavali te sudjelovali u dodavanjima. Mogao je
bolje koristiti prostor koji su mu ostavljali amateri iz
Basela, ali nema uopće spora tko je konkretniji i bolji u
ekipi komparirajući ga sa Sammirom...Sammirom koji ga
mijenja i, naravno, ne donosi nikakvu prednost. S Tadićem
konačno dobivamo još jednog igrača u napadu i u tom periodu
se naglo pronalazi izgubljena energija i počinju čak
stihijski napadi kao da lovimo rezultat. Što smo čekali
cijelo poluvrijeme? U tom periodu i nastaju nova 3-4 zicera.
No, opet ništa. Zanimljivo je bilo vidjeti kako se totalno
nekompatibilni Šokota i Mandžo mijenjaju u kompatibilne
Tadića i Mandžu. Najjače su bile trke na golmana. Trči
Mandžo, a trči i Šoki pored njega...i tkao više puta. Carlos
je jedino pozitivno imao ubac iz kojeg je došlo do stative,
ostalo je hrpa izgubljenih lopti i krivih dodavanja.
Sve u svemu, izgubili smo dva velika
boda, dva boda koji bi s pobjedom u Norveškoj bili dovoljni
za prolaz. Što je tu je, vidjeli smo da smo mi pravi
favoriti skupine i da se svi moraju plašiti nas, a ne
obrnuto. Nakon bezidejnog, kukavičkog i ziheraškog drugog
dijela i nakon neriješenog s ovakvim amaterima, ostaje
knedla u grlu. Tu dolazi ona "bolje da smo spušili, a igrali
kako se treba igrati, a ne odigrati nulu kao pičke". Kuže je
imao 10 puta gori ždrijeb, nametnute katastrofe u obrani
(Cvita, Nowotny), spušio je tekme, ali se nismo osjećali
toliko jadno kao jučer i nismo igrali kao pičke. Ovome je
sve na pladnju, ali ziher je ziher. I nakon svega je
zadovoljan i sve bi napravio isto. To smo već negdje čuli i
znamo kako završava.
|