|
|
Prva trećina |
05.05.2008 |
|
Odigran je prvi od tri derbija. U zadnje četiri tekme sezone igramo triput s 'ajdukom i jednom s Rijekom. Čovjek bi pomislio evo konačno i malo boljih tekmi i nogometa, ali nisu stvari tako jednostavne. Prva u nizu utakmica bila je prvenstvena na Poljudu. Ja to nikako ne kužim. Kak' možeš prodavati spiku o nemotiviranosti, važnijoj (!!!) utakmici u srijedu u finalu kupa, o odmoru igrača. Ma nabijem te na odmor igrača i nekakva čuvanja i odrađivanje posla. Pa igra se derbi u Splitu, kaj ti treba veći motiv i dodatni poticaj za želju za pobjedom? Svaki derbi je važan jer piše povijest, svaka pobjeda, a posebno ona u gostima, je važna jer piše povijest. To je ono što se gleda, to je ono što čini razliku i što te čini boljim od rivala. Umjesto da ih nagaze i maksimalno koriste godine dominacije kako bi još više napravili razliku u međusobnim omjerima, naši igrači na čelu s trenerom odrađuju posao s krilaticom "važno je ne izgubiti". Ako se izgubi to utječe na atmosferu, znate. Ako se igra neriješeno, to je super. Pobjeda se ne mora ganjati jer smo već prvaci i treba se odmoriti za finale kupa. Ma nabijem vas sve. Od čega ste umorni da mi je znati? Dinamo me strašno razočarao. Onakav pristup i igra, to je sramotno. Kud ćeš bolju priliku za predstavljanje ekipe prvaka od Poljuda i kud ćeš slađe pobjede. No, isti problemi nas prate od EP 96 i slavnih odmaranja. Soldo, vrijeme je. Prvi put koristim slavnu rečenicu toliko puta izrečenu u slučaju Profesora. U cijeloj polusezoni Dinamo je odigrao jednu jedinu poštenu tekmu, onu u Rijeci. Način na koji se tamo igralo, kao i način na koji se igralo na Poljudu u prvom dijelu sezone je pravi i jedini put. Maksimalna kontrola lopte, žestoki napadi i pritisak na protivnikov gol. Čim je počela tekma bilo je vidljivo da Dinamo odrađuje posao i to nam se skoro obilo o glavu. Prvih desetak minuta svjedočili smo silnim napadima 'ajduka, svjedočilli smo kako Luka nije niti taknuo loptu. Nije izgledalo dobro, ali za razliku od nekih starih vremena, razlika u kvaliteti je tolika da se čovjek uopće ne uzbuđuje, nekako si siguran da će stvari doći na mjesto. Oko desete minute kreću dvije akcije po istom principu i uz slavni duo Buljat - Etto. Obje akcije izbacuju cijelu obranu tića i Dinamo nije poveo samo zbog loših ubačaja Etta. Nakon te dvije akcije vidljivo je da se 'ajducima uvukao strah u kosti. Nema više agresivnosti i nema više napada, počelo se igrati isključivo obrana i pazi se na vlastiti gol. Što Dinamo radi u toj situaciji? Ništa. Umjesto da na tome gradi igru i da nakon smirenja utakmice preuzme incijativu i zabije gol, Dinamo ne radi ništa i dozvoljava tićima da ponovno krenu s napadima pred kraj poluvremena. Cijela igra bila je toliko loša do negledljivosti. Obrana i pokrivanje igrača bile su strane riječi. Cernat je s loptom radio što je htio. O kvaliteti Ogija dovoljno svjedoči činjenica kako je Cernat imao konstantno toliko vremena za kretanje, za pas da se vjerojatno i sam iznenadio. Da bi netko ušao u blok, da bi radio pritisak, ma kakvi. Cernat primi loptu i nitko u blok, nitko na njega, stoji se tri metra od njega i nešto razmišlja. I tako cijelo poluvrijeme. Uz Cernata, Rukavina je definitivno odigrao odličnu tekmu i s njim nitko nije izlazio na kraj. Buljat je osvanuo u prvoj ekipi valjda zbog odmaranja važnog Mikića. Iako je napadački suradnja s Ettom izgledala sjajno, u obrani je Buljat jako plivao. Prije prvog gola, Rukavina mu je par puta bježao i Buljat nikako brzinski nije izlazio na kraj s njim. Tu je Soldo trebao reahgirati i Etta vratiti u zadnju liniju, a Buljata pomaknuti prema centru, ali...Nakon nekoliko izglednih prilika stiže i gol. Cernata naravno nitko nije zatvorio (u ovom slučaju Buljat na krilu, a i njegov pratitelj Ogi), nitko mu nije prilazio i čovjek je nakon dosta namještanja nabacio sjajnu loptu na pet metara. Tamo se nalazi usamljen Rukavina u sendviču Mikulića i Čale, ali to nije bilo dovoljno. Ruki bez problema glavom zabija. I eto ti problema. Moram tu spomenuti i Bišćana. Kao i cijela obrana i on je konstantno bio daleko od igrača. I u ovom slučaju je kao pazio na Kalinića s nekoliko metara udaljenosti, a Mikulić je pazio više na Bišćana nego na Rukavinu. Čale i ovako i onako tu nema što tražiti. Još je jedna stvar zanimljiva kod Bišćana: on nikad nije u centru zbivanja (a samim tim i nikada kriv, zanimljivo). Pa kakav je to vođa obrane kojeg nikad nema gdje je frka. On uvijek odabere nekog igrača ili dio terena i tamo se muva. Pa John Terry je apsolutno na svakoj lopti koje ide pred obranu Chelsea-ja. Pa čak i jedan Schifo je sve živo čistio i dominirao i tlom i zrakom. Drugo poluvrijeme otvaramo još jednom 100% prilikom tića, ali Koch slučajno skida zicer Kaliniću. Luka je još uvijek odsutan, a Ogi igra najlošiju tekmu (dajte to zamislite - najlošiji igrač u povijesti kluba koji je i inače loš igra najlošiju tekmu :-) ) prvenstva. Nikako ne može uhvatiti Cernata, totalno propušta promet po sredini terena i ništa ne razgrađuje. Ono što je porazno, cijela igra prema naprijed vodila je preko njega. U obrani nula bodova, tići prolaze kako hoće, a napad nam vodi Ogi. Znate već kako napad koji vodi Ogi izgleda: par metara naprijed s loptom, polupirueta u mjestu, pravac nazad i povratna lopta. Od te silne kvalitete izgleda da Ogiju jako fali dodatni defanzivni vezni, tek onda njih dvojica mogu spriječiti silan promet kroz sredinu. Finu naviku nam je Profesor usadio i fino nas zajebao sa svojom obranom, bunkerima i 77 defanzivnih veznih (čitaj stopera koji ne znaju ništa s loptom, samo igraju u sredini terena). Ali kad se dođe do grubosti i kršenja protivnika čim ga ne može sustići, tu je Ogi pravi šampion i nema mu ravna. Uz Ogija se apsolutno isticao Sammir...po negativnom naravno. Stvarno mi je žao sto nisam bio u pravu, ali od njegove prve tekme sam govorio da čovjek nije za Dinamo. No, neki su bili puno pametniji, imali su vizije u snu i slično, davale su se gadne pare za prosječnog igrača. Sammir je, poput Ogija, uspio svoju inače očajnu igru odvesti na novi nivo koji je neprepričljiv. Toliko hodanja, toliki manjak zalaganja i borbe, strašno. U tih 65 minuta jedino su Čale, Etto i Koch odigrali pristojnu tekmu. Mandžo je u totalnoj banani i neprepoznatljiv u odnosu na početak sezone. Vuga se nešto trudio, ali nije išlo. Mikulić je igrač koji me toliko plaši da je to ne mogu vjerovati. Ako zbog njega ne dobijem infarkt, neću nikad. Čovjek je toliko loš i toliko opasan za Dinamo. Kako je netko mogao dati tolike novce za to čudo, ja ne znam. Pa takvih imaš na izvoz i doma, što u ligi što u juniorima. Pa Leutar je bolji od njega, time sam sve rekao. Na terenu se stvari malo smiruju više zbog umora tića, ali vrijeme curi i Soldo vidi da je vrag odnio šalu i da treba nešto i promijeniti. Uvodi se Tadić umjesto Vuge i Vrdoljak umjesto Sammira. Nešto prije Bišćan se uspio (!!) ozlijediti i Drpa je pred turskim emisarima imao prilike pokazati sve kvalitete. Po ulasku navedenog dvojica došlo je do niza promjena. Ogi dobiva partnera (kako je taj Vrdoljak naivan i kako ispada iz igre...katastrofa) i sad njih dvoje razgrađuju (do jaja), Luka se miče na lijevu stranu i konačno ima loptu sve više u nogama i postaje sve opasnij, a Tadić odmah pokazuje koja je razlika kad igra i kad sjedi na klupi. Drago mi je što sam i u slučaju Tadića bio u pravu. Zadnjih nekoliko kolumni nisam pisao o njemu i o tome kako zabija na skoro svakoj tekmi, kako asistira, kako igra sve bolje i kako se pokazuje da je on definitivno napadač broj jedan i jedini uz Mandžu u kojeg se isplati ulagati. To više nije bio statičan i bezopasan napad Dinama, već je svakom akcijom postajalo sve zanimljivije. I konačno je došlo do neminovnog i Dinamo zabija u režiji Modrića, Etta i Tadića. Prva dvojica napuštaju Dinamo na kraju sezone! Luka je sjajno gurnuo loptu Tadiću koji fenomenalno okreće braniče (jedino Da Silvu mogu zamisliti kako radi takav potez i ide na tu varijantu - pritom nisam mislio uspoređivati Tadića i Da Slivu na bilo koji način) tića i gura se u 100% šansu. Samo mali dodir po lopti, mislim Gabrića, bio je dovoljan da spriječi eurogol, ali na loptu naliječe Etto koji ju sprema na mjesto. Do kraja smo malo dodali gasa, ali nedovoljno da ih dotučemo. Šteta.
|
||